Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu načelnika Općine Trnovo i načelnika Općine Hadžići u vezi Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i Odluke o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine - Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007. do 2027. godine, koje je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj dana 06.12.2011. godine, donio je
PRESUDU
1. Utvrđuje se da su primjenom Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 8/05) i Odluke o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine - Igman, Bjelašnica, Treskavica, i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/09) povrijeđena prava općina Trnovo i Hadžići na lokalnu samoupravu.
2. Obustavlja se primjena Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 8/05) i prestaje da važi Odluka o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine - Igman, Bjelašnica, Treskavica, i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007-2027. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 11/09) danom objave ove Presude u "Službenim novinama Federacije BiH".
3. Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Kantona Sarajevo".
Obrazloženje
Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) dana 01.06.2011. godine podnijeli su zahtjev načelnici općina Trnovo i Hadžići (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), smatrajući da je Odlukom o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Odluka I) i Odlukom o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine - Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za period od 2007. do 2027. godine (u daljnjem tekstu: Odluka II) povrijeđeno pravo općina Trnovo iHadžići na lokalnu samoupravu, zagarantovano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U zahtjevu podnosioca, istaknuto je da se suština ovog ustavnosudskog spora tiče razgraničenja nadležnosti u pogledu upravljanja i raspolaganja građevinskim zemljištem te donošenja prostornih i urbanističkih planova. Podnosioci zahtjeva dalje ističu, da je Federacija Bosne i Hercegovine donošenjem Odluke I i Odluke II uzurpirala nadležnosti jedinica lokalne samouprave, kao i da ih u vezi s tim nije konsultovala, te da je na taj način općinama onemogućeno ubiranje izvornih prihoda, taksi i naknada, na ime izdavanja građevinskih dozvola i urbanističkih saglasnosti. U zahtjevu podnosioci navode da tri četvrtine zemljišta Općine Trnovo, izuzev mjesne zajednice Delijaš, koja je vodozaštitna zona, kao i dvije trećine Općine Hadžići izuzeto je i stavljeno pod ingerencije Federacije Bosne i Hercegovine.
Odlukom I područje Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice i to u granicama definisanim odredbom tačke III Odluke I, proglašeno je područjem od posebnog obilježja za Federaciju Bosne i Hercegovine. Navode da je odredbom tačke 2. Odluke I određeno da područje koje je obuhvaćeno ovom odlukom i režimom zaštite pokriva površinu od 1200 kilometara kvadratnih, od čega je 900 kilometara kvadratnih u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 300 kilometara kvadratnih u Republici Srpskoj. Podnosioci zahtjeva smatraju da ne postoji potreba da se područje od 1200 kilometara kvadratnih proglasi zaštićenim na ovakav način. Podnosioci zahtjeva ističu da su Odlukom I i Odlukom II prihodi općina umanjeni za 31 milion KM, te nije moguće pristupiti izradi detaljnog plana, niti pokrenuti razvojne projekte koji bi bili u funkciji očuvanja pretpostavki za život stanovnika na ovom području. U zahtjevu navode, da se Federacija Bosne i Hercegovine obavezala na donošenje prostornog plana, da je sa time u vremenskom kašnjenju od šest godina, te da je to potrebno uskladiti sa odredbama Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Podnosioci zahtjeva su predložili, da nakon provedenog postupka, Ustavni sud Federacije utvrdi da je Odlukom I i Odlukom II povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu općinama Trnovo i Hadžići, te da se navedene odluke stave van snage.
Ustavni sud Federacije je u ostavljenom roku, pozvao drugu stranu u postupku, donosioca Odluke I i Odluke II da dostavi odgovor na navode iz postavljenog zahtjeva. Druga strana u postupku, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, do dana održavanja javne rasprave nije dostavio odgovor na navode podnosioca.
U ovom ustavnosudskom predmetu, održana je javna rasprava dana 15.11.2011. godine, na kojoj su pristupili predstavnik podnosioca zahtjeva i punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kojom prilikom je punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine istakao da postoji pravni osnov za donošenje Odluke I i Odluke II, te podsjetio da je prostorno planiranje i raspolaganje zemljištem u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, dovodeći to u kontekst javnog interesa.
Dalje je istakao da Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine nije bio na snazi u vrijeme donošenja Odluke I i Odluke II, te ukazao na odnos općeg, pojedinačnog i posebnog, odnosno na javni interes usmjeren prema očuvanju bioloških, pejsažnih, geomorfoloških vrijednosti ovog područja.
Ustavni sud Federacije odlučio je kao u izreci odluke iz sljedećih razloga.
U skladu sa članom IV.C.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi sa Amandmanom CXVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, podnosioci zahtjeva su ovlašteni za pokretanje postupka za zaštitu prava na lokalnu samoupravu pred Ustavnim sudom Federacije.
Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, članom VI.2.(1), propisano je da se u općinama ostvaruje lokalna samouprava, a članom VII.3. da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine.
Članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala i koja čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, propisano je "da će lokalne vlasti biti konsultovane u najvećoj mogućoj mjeri pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka u svim stvarima koja se direktno tiču njih".
Članom 56. stav 1. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/06), propisano je da su "federalne odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se tiču".
Imajući u vidu navedene ustavne odredbe, odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je na osnovu provedenog postupka utvrdio da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donošenjem Odluke I i Odluke II povrijedio pravo općina na lokalnu samoupravu iz razloga što nisu bili konsultovani u skladu sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi i članom 56. stav 1. Zakona o principima lokalne samouprave, a radi se o području koje obuhvataju općine Hadžići i Trnovo, a Parlament Federacije Bosne i Hercegovine proglasio je to područje od posebnog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je na provedenoj javnoj raspravi utvrdio kao neospornu činjenicu da Odluka I i Odluka II imaju nesumnjiv utjecaj na pravo na lokalnu samoupravu kroz ograničavanje nadležnosti općina, prvenstveno iskazanu kroz finansijske gubitke općina radi praktične primjene osporenih odluka, sa čime se složio i predstavnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ali je to pravdano potrebom zaštite dobara od javnog interesa i činjenicom da su odluke donesene na osnovu Zakona o prostornom uređenju, dakle u skladu sa zakonom, kako to zahtijeva i Evropska povelja o lokalnoj samoupravi.
U konkretnom slučaju Ustavni sud Federacije konstatuje da su odluke koje se osporavaju stupile na snagu Odluka I 2005. godine, odnosno Odluka II 2009. godine. I pored ove činjenice, Ustavni sud Federacije smatra da u ovom slučaju nije neophodno upuštati se u razmatranje ovog pitanja s obzirom da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio Odluku I na sjednici održanoj dana 21. jula 2004. i 23. novembra 2004. godine, koja je objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 8/05, a koja je donesena na osnovu odredbi čl. 16. i 80. Zakona o prostornom uređenju ("Službene novine Federacije BiH", broj 52/02), a da je Presudom Ustavnog suda Federacije broj U-10/04, od 13. decembra 2004. godine, "Službene novine Federacije BiH", broj 9/05 od 16. februara 2005. godine, utvrđeno da Zakon o prostornom uređenju nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, s tim što je u stavu 2. navedene Presude utvrđeno da: "u skladu sa članom IV.C.3.12.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, daje se kao prijelazno rješenje mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove Presude u "Službenim novinama Federacije BiH" usaglasi Zakon o prostornom uređenju sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, u kom periodu se ovaj zakon može primjenjivati". Imajući u vidu Presudu ovog Suda broj U-10/04 od 13.12. 2004. godine, u kojoj je utvrđen prijelazni rok od šest mjeseci do kada se Zakon treba usaglasiti, odnosno do kada se može primjenjivati, to znači da se od 16. augusta 2005. godine, taj Zakon ne može primjenjivati, a samim tim niti propisi doneseni za njegovo provođenje.
Kako je Odluka I donesena na osnovu Zakona o prostornom uređenju koji je prestao da važi 16. augusta 2005. godine, to se u skladu sa članom 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03) ne može primjenjivati ni Odluka I kao provedbeni propis donesen na osnovu tog Zakona. Kako Odluka I predstavlja osnov za pristup izradi Prostornog plana u Odluci II, iz čega proizilazi da se ona i primjenjuje, to je u izreci presude utvrđeno da povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu općina Hadžići i Trnovo, pa je iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije obustavio njenu primjenu.
U vezi Odluke II, Ustavni sud Federacije konstatuje da je Odluka II donesena 2009. godine i objavljena u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 11/09, te da je zasnovana na odredbama Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, ("Službene novine Federacije BiH", broj 2/06). Međutim, Ustavni sud Federacije zaključuje da iz odredbe tačke II Odluke II u kojoj je navedeno da se: Prostorni plan područja posebnih obilježja radi za područje u granicama definisanim tačkom III Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine, proizilazi da se Odluka II i pored činjenice da se njeno donošenje zasniva na Zakonu o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine koji je na snazi, oslanja na područje obuhvaćeno Odlukom I za koju je Ustavni sud Federacije utvrdio da se ne može primjenjivati jer nije na snazi. Iz razloga što Odluka II reguliše izradu prostornog plana područja od posebnog interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine koja ne postoji, stav Ustavnog suda Federacije je da se i na taj način povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu općina Hadžići i Trnovo i da danom objave prestaje njena primjena.
Dakle, suština osporene Odluke II jesu radnje i aktivnosti na područjima definisanim Odlukom I, za koju je Ustavni sud Federacije konstatovao da nije na snazi. Drugim riječima, bez definisanih područja ne mogu biti provedene niti bilo kakve aktivnosti i radnje usmjerene na eventualnu zaštitu javnih dobara ili bilo koji drugi cilj definisan osporenom Odlukom II, jer bi njihovo provođenje bilo bespredmetno s obzirom da ne postoji definisano područje na koje bi se implementacija odnosila.
S obzirom na navedene činjenice u pogledu hronologije donošenja Odluke I i Odluke II i njihove praktične primjene iako Odluka I nije na snazi, te neosporne činjenice da one imaju značajnog utjecaja na ostvarivanje prava na lokalnu samoupravu općina Hadžići i Trnovo, Ustavni sud Federacije se nije upuštao u druge aspekte ovog predmeta koji bi mogli imati značaja za konačan ishod ovog slučaja pod uslovom da je Odluka I na snazi.
Na osnovu svega iznesenog, Ustavni sud Federacije je odlučio da Odluka II prestaje da važi danom objave ove Presude u "Službenim novinama Federacije BiH".
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: mr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i mr. Faris Vehabović, sudije Suda.
Broj U - 20/11
6. decembra 2011. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Mr. Kata Senjak, s. r.
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu utvrđivanja izvršenja odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu člana 5. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH, br.: 6/95 i 37/03) i člana 61. stav 7. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 40/10) na sjednici održanoj dana 17.04. 2013. godine, donio je:
R J E Š E N J E
Utvrđuje se da Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: U-20/11 od 06.12.2011. godine, koja se odnosi na zaštitu prava na lokalnu samoupravu općina Trnovo i Hadžići, u vezi Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i Odluke o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za razdoblje od 2007.- 2027. godine, a koja je objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj: 88/11 i „Službenim novinama Kantona Sarajevo“, broj: 32/11, nije izvršena.
Rješenje objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“ i „Službenim novinama Kantona Sarajevo“.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), nakon provedene javne rasprave na sjednici održanoj dana 06.12.2011. godine, odlučujući o zahtjevu za zaštitu prava na lokalnu samoupravu načelnika Općine Trnovo i načelnika Općine Hadžići u vezi Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i Odluke o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za razdoblje od 2007.- 2027. godine, donio je presudu kojom se utvrđuje da su primjenom Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 8/05) i Odluke o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za razdoblje 2007.-2027. godine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 11/09) povrijeđena prava općina Trnovo i Hadžići na lokalnu samoupravu. Obustavljena je primjena Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 8/05) i prestala je da važi Odluka o pristupanju izradi prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine - Igman, Bjelašnica, Treskavica, kanjon rijeke Rakitnice (Visočica) za razdoblje 2007.-2027. godine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 11/09) danom objave ove presude u „Službenim novinama Federacije BiH“.
Ustavni sud Federacije je aktom broj: S-1/13, od 14.01.2013. godine, zatražio od Premijera Federacije Bosne i Hercegovine obavještenje o izvršenju deset presuda Ustavnog suda Federacije. Zahtjevi su se odnosili na izvršenje deset presuda Ustavnog suda Federacije, gdje se između ostalih nalazi i Presuda ovog Suda broj: U-20/11 od 06.12.2011. godine.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je aktom broj: 01-11-60/13 od 27.02.2013. godine dostavio Ustavnom sudu Federacije Informaciju o izvršenju presuda Ustavnog suda Federacije koju je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine prihvatila na 74. sjednici održanoj 27.02.2013. godine. U Informaciji je, između ostalog, navedeno da je nakon prijema Presude ovog Suda broj: U- 20/11 od 06.12.2011. godine, Federalno ministarstvo prostornog uređenja obustavilo sve aktivnosti koje je do tada vodilo na provođenju Odluke o pristupanju izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine – Igman, Bjelašnica, Treskavica, kanjon rijeke Rakitnice (Visočica). Također, isto ministarstvo je u pripremi Rebalansa budžeta za 2012. godinu, predložilo preraspodjelu sredstava odobrenih za izradu navedenog Prostornog plana, na druge kapitalne projekte.
Ustavni sud Federacije u funkciji zaštite principa ustavnosti kao osnova demokratije i vladavine prava odlučio je, kao u izreci rješenja iz sljedećih razloga:
Članom IV.B.3.7.c) (I) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana je nadležnost Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, gdje je pored ostalog utvrđeno, da je Premijer nadležan za provođenje „politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući osiguranje izvršenja odluka sudova Federacije.“
Članom IV.C.12.Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su odluke Ustavnog suda Federacije konačne i obavezujuće, a čl. 40. i 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, regulisane su pravne posljedice donesenih odluka.
Članom 61. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine također je propisano da su odluke Ustavnog suda Federacije konačne i obavezujuće i da su tijela vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom dužni provoditi odluke Suda. Pored toga, navedenim članom Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine propisano je, da Ustavni sud Federacije u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Suda o preduzetim mjerama, donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Suda nije izvršena i dostavlja ga nadležnom tužilaštvu, odnosno drugom organu nadležnom za izvršenje kojeg odredi Sud. Polazeći od ustavnih i zakonskih odredbi, a nakon uvida u podatke koje je dostavio Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je utvrdio, da Presuda ovog Suda broj: U-20/11 od 06.12.2012. godine nije izvršena.
Zbog toga je Ustavni sud Federacije u skladu sa spomenutim odredbama, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Aleksandra Martinović i Domin Malbašić, sudije Suda.
Broj: U -20/11
17.04.2013. godine
Sarajevo
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
dr. Kata Senjak, s. r.