Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevima jedne trećine (27) delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, Živka Budimira, za utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12., član15. stav (1), čl.16., 23. i 27. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, na osnovu člana IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave na sjednici održanoj 22. i 29. 01. 2014. godine, donio je:
P R E S U D U
1. Utvrđuje se da su odredbe čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12., 16., 23. i 27. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata („Službene novine Federacije BiH“, br. 41/13) saglasne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
2. Utvrđuje se da odredba člana 15. stav (1) istog Zakona nije saglasna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Presudu objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“.
O b r a z l o ž e nj e
1. Predmet zahtjeva
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), dana 12.06.2013. godine zaprimio je zahtjev jedne trećine, u konkretnom slučaju (27) delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosioci zahtjeva), za ocjenu ustavnosti čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12., 16., i 27. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, (u daljem tekstu: osporeni Zakon), u odnosu na odredbe člana II.A.2.(1) c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Dana 21.06.2013. godine, evidentiran je zahtjev predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, Živka Budimira (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva), kojim je zatražena ocjena ustavnosti čl. 1., 2., 3., člana 4. stav (1). tačka 1. i 4., člana 5., člana 6. st. (5) i (7), čl. 11., 12., člana 15. stav (1), čl. 16., 23. i 27. osporenog Zakona, sa odredbama člana II.A.2. 1. c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Podnosioci zahtjeva (jedna trećina delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine), zastupani po advokatu Anti Petrušiću, prezentovali su dana 20. 11.2013. godine, podnesak u kojem je naznačeno da podnosioci u pogledu zahtjeva u cijelosti ostaju kod navoda istaknutih u tekstu od 12.06.2013. godine, s tim što traže da Ustavni sud Federacije, meritorno ocijeni da li su odredbe osporenog Zakona u nesaglasnosti i sa članom III.2.1. c), odnosno članom III.3.(4) i članom III.4.1. j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U ovom smislu preciziran je postavljeni zahtjev.
Uz osnovni zahtjev podnosioci su priložili i zahtjev kojim se traži donošenje mjere odlaganja primjene osporenog Zakona, do donošenja odluke Ustavnog suda Federacije o postavljenom zahtjevu.
2. Spajanje predmeta
Cijeneći da je u predmetima koji su evidentirani kod Ustavnog suda Federacije pod brojem: U-29/13 od 12.06.2013 i U-30/13 od 21.06.2013. godine postavljen gotovo identičan zahtjev, Ustavni sud Federacije je u skladu sa članom 38. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 6/95 i 37/03), Rješenjem od 10.07.2013. godine, predmet broj: U-30/13 pripojio predmetu broj: U-29/13, te odlučio da vodi jedinstven postupak pod brojem U-29/13.
3. Odluka o privremenoj mjeri
Odlučujući o zahtjevu podnosilaca, kojim se traži donošenje mjere odlaganja primjene osporenog Zakona, do donošenje odluke Ustavnog suda Federacije o postavljenom zahtjevu, Ustavni sud Federacije odlučio je na sjednici bez javne rasprave održane dana 10.07.2013. godine.
Zahtjev za odlaganje primjene osporenog Zakona je odbijen iz razloga koji su obrazloženi u navedenom rješenju.
4. Stranke u postupku
Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, te Rješenja Ustavnog suda Federacije od 10.07.2013. godine, stranke u ovom postupku su: jedna trećina delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Živko Budimir, u svojstvu podnosilaca zahtjeva, te Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u svojstvu ovlaštenog donosioca osporenog Zakona.
5. Bitni navodi zahtjeva
Podnosioci zahtjeva, u tekstu 12.06., 21.06. i 20.11.2013. godine, kao i u usmenom izlaganju na javnoj raspravi, istakli su skoro identične navode kojima dokazuju osnovanim zahtjev u formi koji je postavljen i preciziran. Obzirom, da se radi o dva individualna zahtjeva koja su „spojena“ iz razloga procesne ekonomičnosti, to je sadržaj istih, u ovom dijelu, interpretiran u obimu koji ukazuje na bitne elemente od značaja za razumijevanje postavljenih zahtjeva.
Podnosioci zahtjeva su jedinstveni u ocjeni da istaknute odredbe osporenog Zakona nisu saglasne sa odredbama člana II.A.2.1.c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojima se garantuje jednakost pred zakonom, zabrana diskriminacije i pravo na imovinu, te sa međunarodnim konvencijama koje tretiraju ova prava, a koje su obavezujuće u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Prošireni precizirani zahtjev podnosilaca zastupanih po advokatu Anti Petrušiću sadrži i navode, da istaknute odredbe osporenog Zakona nisu u saglasnosti sa odredbama čl. III.2.1. e), III.3.(4). i III.4.(1). j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koji regulišu postupak donošenja zakona iz zajedničke nadležnosti Federacije i kantona.
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine u zahtjevu i izlaganju na javnoj raspravi nije eksplicitno precizirao zahtjev za ocjenu osporenih odredaba Zakona u odnosu na odredbe čl. III.2.1. e), III.3.(4.) i III.4.(1). j) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Na javnoj raspravi, punomoćnici su precizirani zahtjev, ocijenili pravno osnovanim.
U obrazloženju zahtjeva, kojim se osporava ustavnost postupka donošenja osporenog Zakona, podnosioci zahtjeva ističu, da odredbe osporenog Zakona, tretiraju socijalnu politiku, a prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, „socijalna politika“ spada u domen zajedničke nadležnosti Federacije i kantona, te je za donošenje ovog zakona, bilo obavezno zatražiti saglasnost kantona, koja je izostala. Tvrde, da su zbog izostanka saglasnosti kantona, navedene odredbe osporenog Zakona donijete u suprotnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
U istaknutim zahtjevima dominantna je komponenta navoda da je odredbama osporenog Zakona narušen princip jednakosti pred zakonom branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, te izvršena diskriminacija između različitih grupacija korisnika prava sa svojstvom branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata i kategorije ratnih vojnih invalida, kao i princip pravne sigurnosti, čime je ugrožen koncept vladavine prava u Federaciji Bosne i Hercegovine. Posebno je apostrofirana povreda imovinskog prava, koja ugrožava imovinski status lica kojima ovo pravo pripada. Podnosioci zahtjeva dalje ističu bitne elemente u osporenom Zakonu, u poređenju sa ukupnom legislativom koja tretira lica sa statusom branilaca. Po navodima podnosilaca zahtjeva, navedeni članovi osporenog Zakona su nerazumljivi i neprecizni, te ne sadrže informacije o cilju i predmetu normiranja, sadržaju propisa, pojmovima koji se u normativno-pravnom aktu koriste, niti jasne informacije o utjecaju na subjekte, iz čega proizilazi kao posljedica, da građani nisu u mogućnosti prilagoditi svoje ponašanje tim odredbama, niti predvidjeti posljedice svog djelovanja. Nedostatak sintetičnosti i adekvatnosti izraza korištenih u nazivu osporenog Zakona kao i u sadržaju, vidljiv je, prema navodima podnosilaca zahtjeva, iz relevantnih odredaba po kojima je pojam branioca, korišten u nazivu osporenog Zakona a koji obuhvata i lica koja su bila angažovana u pripremama za odbranu Bosne i Hercegovine, u formacijama izvan oružanih snaga, odnosno prije formiranja oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Hrvatskog vijeća obrane, te kojim se regulišu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja branilaca i pripadnika oružanih snaga, u odnosu na opće propise o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno lica obuhvaćenih obaveznim osiguranjem (Poglavlje II. osporenog Zakona), iz kojih razloga ostaje nejasno da li je za ostvarivanje prava predviđenih osporenim Zakonom uopće potrebno svojstvo osiguranika u smislu općih propisa. Podnosioci zahtjeva su istaknuli da nije jasno kakva prava iz oblasti socijalne zaštite reguliše osporeni Zakon. Iz sadržaja osporenog Zakona vidljivo je da za ostvarivanje prava po tom zakonu uopće nije relevantno svojstvo osiguranika definisano odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12) (u daljem tekstu: Zakon o PIO).
Riječi „ponovni obračun“ iz navedenih odredaba osporenog Zakona, su nepredvidive u pogledu prava i obaveza i protivne principu pravne sigurnosti. Korisnici prava iz člana 3. osporenog Zakona, to pravo ostvarili su kao vojni osiguranici. Ponovno utvrđivanje prava na penziju ostvarenu na osnovu konačnog i pravomoćnog upravnog akta organa javne vlasti, donesenog primjenom propisa koji su bili na snazi u vrijeme ostvarivanja prava i pravila postupka utvrđenih osporenim Zakonom o upravnom postupku, po navodima podnosilaca zahtjeva, čini povredu postulata pravne sigurnosti, po kome nije dopušteno ponovno rješavati o istoj pravnoj stvari, o kojoj je riješeno pravomoćnim upravnim aktom.
Korisnici prava na penziju su diskriminisani, ne samo u odnosu na korisnike penzija ostvarenih po povoljnijim uslovima, već i u odnosu na sve ostale korisnike budžetskih sredstava. U skladu sa pravom na jednakost pred zakonom i zabrani diskriminacije svi korisnici prava treba da snose jednak teret u svrhu ostvarivanja javnog interesa. Ovo predstavlja neposredno miješanje javne vlasti u imovinu u pogledu legitimnog cilja, definisanog kao poboljšanje socijalne pravde u zajednici. Odabrane mjere za ostvarivanje legitimnog cilja ne zadovoljavaju princip proporcionalnosti, obzirom da teret postizanja socijalne pravde snose samo korisnici prava na penziju ostvarenu po propisima Zakona o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju pod povoljnijim uslovima („Službene novine Federacije BiH“, br. 42/11 i 37/12 ), koji i sami predstavljaju socijalno ugroženu kategoriju. Podnosioci zahtjeva su istaknuli da svako definisanje prava na povoljnije penzionisanje za pripadnike policije kojim će biti omogućeno uvođenje u pravo i licima koja su obavljala dužnosti i poslove ispod razine komandanta/zapovjednika u specijalnim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova, predstavlja diskriminaciju pripadnika oružanih snaga. Diskriminacija je izvršena, određenjem da pravo na penzionisanje imaju samo lica kod kojih je oštećenje organizma uzrokovano ranjavanjem. Istaknuli su da ne postoji razumno opravdanje za diskriminaciju lica ratnih vojnih invalida (u daljem tekstu: RVI) čije je stradavanje nastalo kao posljedica oboljenja ili povrede u odnosu na lice čije je oštećenje organizma nastupilo uslijed ranjavanja. U neravnopravan položaj stavljeni su RVI kod kojih je postotak oštećenja organizma čak i veći od donje granice (60%) „ali je navedeno oštećenje organizma posljedica oboljenja ili povrede “. Decidni su da nije moguće utvrditi postojanje javnog interesa za pravljenje drastičnih i diskriminirajućih razlika između RVI koji imaju isti ili vrlo sličan status. Ističu tvrdnju da su u dijelu osporenog Zakona, kojim je predviđena jedinstvena osnovica za obračun visine penzije u iznosu zagarantovane penzije isplaćene u decembru 2011. godine, čini diskriminacija osiguranika iz penzijskog i invalidskog osiguranja i povredu prava na imovinu građana uloženu u Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Federalni zavod PIO), putem uplaćenih doprinosa na platu za vrijeme radnog vijeka. Primjećuju „da obračunom penzije putem jedinstvene osnovice“, ignoriše se imovina koju je osiguranik uložio u Federalni zavod PIO, te se tim vrši diskriminacija osiguranika u pogledu primjene jedinstvenih pravila za osiguranje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. Odredbe osporenog Zakona diskriminirajuće su, jer stavljaju u privilegovan položaj pripadnike oružanih snaga koji su dobitnici ratnih priznanja i odlikovanja u odnosu na ostale. Po navodima podnosilaca zahtjeva, vrši se dodatna diskriminacija lica koja su, ili koja će ostvariti prava po osnovu osporenog Zakona, na način da sredstva za penzijsko i invalidsko osiguranje koja su osigurana iz plata vojnih osiguranika, trebaju biti korištena i za isplatu penzija licima koja nemaju nikakve veze sa vojnim osiguranicima, koji nisu uopće bili osiguranici Federalnog zavoda PIO. Za ova lica nisu vršene nikakve uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, a pogotovo nisu vršene uplate doprinosa na podračun iz člana 126. Zakona o PIO. Uvođenjem „korekcije isplatnog koeficijenta“, moguća je isplata umanjene penzije u odnosu na iznos koji je obračunat u upravnom aktu - rješenju o penziji.
Podnosioci zahtjeva, predložili su da Ustavni sud Federacije, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će utvrditi da odredbe osporenog Zakona, navedene u zahtjevu nisu u skladu sa citiranim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
6. Bitni navodi odgovora na zahtjev
Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u usmenom izlaganju na javnoj raspravi, te Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine u odgovoru na zahtjev i izlaganju na javnoj raspravi, u cijelosti su osporili precizirane zahtjeve i predložili da se isti kao neosnovani odbiju.
Punomoćnik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine posebno je naglasio da osporeni Zakon ne lišava prava lica koja su uzela učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, već samo rješava njihovo pravo zakonom, imajući u vidu da su dosadašnja rješenja bila privremena, te ograničava visinu povoljnije penzije imajući u vidu fiskalnu mogućnost Federacije Bosne i Hercegovine.
Punomoćnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u pisanom tekstu, te usmenom izlaganju na javnoj raspravi, istaknuo je da Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne propisuje nijednu normu koja bi na programskom nivou obavezivala javnu vlast na određeni pravac djelovanja. Samim tim javna vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine uživa široko polje diskrecione ocjene vođenja socijalne politike. Obzirom, da se radi o „politici“, smatra da se kontrola ustavnosti osporenog Zakona „mora ograničiti na kontrolu poštivanja ustavnosudskih standarda zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda“. Riječ je o mjerama u provođenju socijalne politike iz penzijske oblasti vezano za posebnu kategoriju stanovništva, koje suštinski ne spadaju u „osnovni paket“, socijalnih prava. Ukazuje na izvanrednu prirodu zakonskog prava s akcentom „na prijevremeno i povoljnije“, i izraz je nastojanja da se omogući uspostava veće socijalne ravnopravnosti, ujednače prava, eliminiše moguća diskriminacija, te postigne veća pravna sigurnosti za kategoriju branilaca. Obrazlaže, da podnosioci zahtjeva neosnovano tvrde da novo zakonsko utvrđenje „socijalnih prava“, krši princip “pravne sigurnosti“. Rješenja u osporenom Zakonu, donesena su u izrazitom „javnom interesu“, koji se apsolutno može postići zakonskim mjerama (adekvatnost), te izbalansiranim odnosom javnog interesa sa interesima branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata (proporcionalnost).
Adekvatnost i proporcionalnost rješenja iskazanih u osporenom Zakonu argumentovan je tvrdnjom da javna vlast slijedi stav da se branioci odbrambeno-oslobodilačkog rata, kako je to definisano Zakonom, socijalno zbrinu, s jedne strane, zbog svojih generalnih zasluga u prethodnom ratu, a s druge strane, zbog svoje specifične situacije socijalne ugroženosti, kako bi im se socijalnim mjerama pomoglo. Pri tom, osporeni Zakon ne lišava prava na prijevremenu i povoljniju penziju lica koja su ga već ostvarila, već samo ograničava ova prava na visinu penzije koja je moguća u skladu sa trenutnim fiskalnim mogućnostima Federacije Bosne i Hercegovine. Svim navedenim kategorijama iz osporenog Zakona (u skladu sa članom 16. stav 7. osporenog Zakona), garantuje se, kao i svim drugim građanima u Bosni i Hercegovini minimalna penzija koja ne može biti niža od najniže garantovane penzije prema Zakonu o PIO, te ujednačavanja penzije u odnosu na redovne penzije građana. Osporeni Zakon uklapa se u fiskalne mogućnosti Federacije Bosne i Hercegovine, fiskalno je održiv i osigurava stabilnost redovnog penzijskog fonda. Svi dosadašnji imaoci prava na prijevremenu i povoljniju penziju bili su svjesni da njihova prava koja su ostvarili po osnovu tri navedene uredbe, definitivno moraju biti zakonski redefinisana, iz više razloga, a posebno zbog činjenice da su same uredbe u članu 1. to predviđale, te zbog činjenice da je tu oblast morala urediti definitivno zakonodavna vlast, a ne vrhunska izvršna vlast. Nadalje ističe, da nema sumnje da se javno pravo na prijevremenu i povoljniju penziju može tretirati kao "imovina", s tim da zakonodavac ima pravo, između ostalog, nadziranja u smislu ograničavanja korištenja imovine u skladu sa javnim interesom, koje mora biti "zakonito", i ispunjavati standarde "proporcionalnosti". Nema sumnje, ističe protivna strana, da predmetno "ograničenje" prava na prijevremenu i povoljniju penziju učesnika odbrambeno-oslobodilačkog rata jeste "zakonito", što jasno propisuje prava ove kategorije stanovništva, na poseban postupak ponovnog ostvarivanja prava i materijalno pravni sadržaj prava, te da mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti, u skladu sa procjenom ekonomske i socijalne politike društva u općem interesu stanovništva. Prigovor u smislu da osporeni Zakon formalizira diskriminaciju ratnih vojnih invalida koji imaju 60% invaliditeta i onih drugih koji imaju manje od tog procenta, po ocjeni navoda odgovora na zahtjev je neosnovan. Zakonodavac je, u okviru provođenja socijalne politike, zauzeo stav da lica koja su ranjena na "izvršenju borbenih zadataka", uživaju prioritet kada je u pitanju socijalna zaštita. Potreba njihovog zbrinjavanja je izraženija u odnosu na sve druge građane s obzirom na način nastanka samog invaliditeta i potrebe države i društva da sa maksimalnom pažnjom i naporima pokušaju ublažiti posljedice ranjavanja. Pitanje korisnika prava na prijevremenu penziju u odnosu na one koji su ujedno imaoci ratnih odlikovanja najviših ratnih priznanja po navodima odgovora na zahtjev, spada u vrhunsku socijalnu politiku. Lica koja su na izuzetan način doprinijela u odbrani države za vrijeme ratnih događanja imaju i posebne zasluge za svoje poduhvate, te im se država i društvo moraju posebno odužiti. Zakonska rješenja nisu neproporcionalna cilju koji se želi postići. Prigovor da nije opravdano to što se korisnicima prava iz osporenog Zakona vrši isplata iz sredstava podračuna na osnovu člana 126. Zakona o PIO, kao i prigovor sistemu "usaglašavanja koeficijenta", po navodima odgovora na zahtjev neosnovani su. Činjenice, da niti jedan obaveznik socijalnog (penzijskog osiguranja) u Bosni i Hercegovini ne plaća "sebi" penziju u smislu da kapitalizira vrijednost putem doprinosa, već se ta sredstva troše na druge korisnike iskazuje irelevantnim ko uplaćuje sredstva, s obzirom da ta sredstva neće koristiti oni koji uplaćuju, već oni koji su trenutno korisnici (sistem solidarnosti).
7. Sjednica Suda sa javnom raspravom
Ustavni sud Federacije, dana 17. i 18.12.2013. godine održao je javnu raspravu u ovom predmetu.
Na javnu raspravu, ispred podnosilaca zahtjeva (27 delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine), prisustvovali su punomoćnici: Anto Petrušić, advokat iz Zenice i Ivo Tadić , delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, te predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine Živko Budimir i advokati iz Sarajeva, Vlado Adamović i Mujo Gec.
Ispred stranaka čiji se akt osporava i to Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, prisustvovali su punomoćnici dr. Nedim Ademović advokat iz Sarajeva i Ibrahim Nadarević predsjednik Odbora za branilačka i invalidska pitanja u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Ispred Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine prisustvovao je Izmir Hadžiavdić, sekretar Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
U svojstvu prijatelja Suda (amicus curiae) prisustvovali su: Envera Kudić, šef Sektora za sistem i provođenje prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Alija Aljević, pomoćnik ministra za budžet i javne rashode u Federalnom ministarstvu finansija, Goran Miraščić, savjetnik u Uredu zamjenika Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, Ismar Bratić i Besim Hodžić, savjetnici u Federalnom ministarstvu za pitanja branilaca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.
Po otvaranju javne rasprave advokat dr. Ademović zatražio je da se iz ovoga postupka kao poslanici Parlamenta izuzmu Ibrahim Nadarević i Izmir Hadžiavdić zbog sukoba interesa. Obrazložio je da je Ibrahim Nadarević poslanik i korisnik prava koje je predmet preispitivanja na današnjoj raspravi, te je oštećen provođenjem ovog zakona i lično je zainteresovan da se dijelovi osporenog Zakona proglase neustavnim. Kao poslanik Stranke demokratske akcije već je glasao protiv ovog zakona, zbog čega je nemoguće očekivati da će on zbog izloženih razloga zaista braniti osporene dijelove Zakona kao poslanik Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine koji je ovaj zakon usvojio. Kod poslanika Izmira Hadžiavdića nema ličnog sukoba interesa, ali postoji problem nedostatka legitimiteta za njegovu punomoć koju je dobio od predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Radoja Vidovića. Delegat Vidović je prethodno glasao protiv dijela osporenog Zakona. Odvjetnik dr. Ademović, postavio je principijelno pitanje „da li u sporu oko ustavnosti zakona poslanik jedne strane može dati punomoć ako je on prethodno već glasao protiv usvajanja toga Zakona“. Sud je nakon vijećanja rješenjem odbio prigovor punomoćnika dr. Nedima Ademovića uz obrazloženje da su punomoći u ovome predmetu dane od strane ovlaštenih lica što ih čini validnim za zastupanje pred Ustavnim sudom Federacije.
Punomoćnik Ivo Tadić u svom obraćanju iskazao je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) izbjegla redovitu proceduru i prethodno provođenje javne rasprave o postupku donošenja osporenog Zakona. Po navodima punomoćnika, cilj donošenja osporenog Zakona bio je da se izjednače primanja vojnih osiguranika i izvrše pravične raspodjele sredstava. Ističe da je osporenim Zakonom došlo do diskriminacije vojnih osiguranika. Osiguranici sudionici rata trebali bi biti potpuno druga kategorija penzionera, obuhvaćena drugim zakonima, a ne sa vojnim osiguranicima. Podsjeća, da se dijelom osporenog Zakona uvodi veliki broj „novih korisnika“, iako prethodno nije bilo konsultacija sa Federalnim zavodom PIO, na koji način je učinjeno upitnim mogućnost postupanja Federalnog zavoda PIO.
Advokat Anto Petrušić, potvrdio je navode iz pismenog podneska da Federacija Bosne i Hercegovine nema samostalnih ustavnih ovlasti za provođenje socijalne politike, za koju je propisano da je u zajedničkoj nadležnosti Federacije i kantona. Kako to nije poštovano prilikom donošenja dijela osporenog Zakona, iskazao je tvrdnju da dijelovi osporenog Zakona nisu saglasni Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Predsjednik Federacije u izlaganju je obrazložio da razumije potrebu da se haotično stanje u oblasti rješavanja statusa sudionika rata i njihovih prava pokuša riješiti jer su raniji zakoni iz te oblasti bili nesistematični i nepravični. Primjećuje, da cilj najavljivan donošenjem osporenog Zakona da riješi na jedinstven i pravičan način pitanje penzionisanja svih sudionika rata nije ostvaren, obzirom da osporenim Zakonom nisu obuhvaćene sve kategorije penzionera koje ostvaruju prava na osnovu sudjelovanja u ratu, a nije ni pravičan, jer uvodi novu povlaštenu kategoriju u odnosu na ostale sudionike rata, što je nedopustivo. Svrstavanje sudionika rata u socijalnu kategoriju nije prihvatljivo.
Advokat Vlado Adamović je postavio pitanje povrede prava na imovinu, spominje sistem međugeneracijske zavisnosti. Tvrdi, da je prilikom donošenja osporenog Zakona Vlada Federacije pomiješala socijalnu i fiskalnu politiku, ponašajući se po principima neprikosnovenog autoriteta u uređenju fiskalnog sistema. Prema sredstvima iz penzijskih fondova se ponašala kao prema javnom prihodu umjesto da je te prihode obezbijedila porezima. Socijalno zbrinjavanje, po navodima advokata Adamovića, je izmišljeni razlog Vlade Federacije za donošenje osporenog Zakona iz kojeg je vidljivo i kako je vršena diskriminacija između pojedinih korisnika i kako je posebna imovina na posebnom računu odjednom raskrčmljena, tako što su izmjenom uslova za ulazak u taj fond odjednom smanjena sredstva fonda, bez da su prethodno pitani vlasnici te imovine.
Advokat Mujo Gec je naveo kao primjer pozitivne diskriminacije vojnih osiguranika istaknuvši da nije više ni pitanje iznosa nego odnosa prema ovim kategorijama od kojih se oduzima da bi se drugima dalo i to sigurno nije pravo rješenje socijalnih problema.
Advokat dr. Ademović u izlaganju je istaknuo da smatra da Federacija Bosne i Hercegovine ima nadležnost za donošenje zakona, poput osporenog, pozivajući se na član III.3.(2) i (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine iz kojeg proizilazi i član II.A.2. n) koji jasno ukazuju da Federacija Bosne i Hercegovine ima pravo da provodi socijalnu politiku i da donosi zakone koji se tiču svih građana Federacije Bosne i Hercegovine. Po navodima advokata nije sporno da lica obuhvaćena osporenim Zakonom trebaju uživati prava koja uživaju, ali se u konkretnom slučaju samo spori visina penzija. To je ono što spada u diskreciju države koja shodno svojim mogućnostima određuje kapacitete i ne može se prezaduživati i ići izvan svojih mogućnosti. Dat je nalog zakonodavcu da ovo pitanje sistemski riješi. Lica koja su stekla prava na osnovu ranijih rješenja (u pitanju su Uredbe), trebala su biti svjesna da će njihovo pravo konačno biti uređeno zakonom. Zato su neosnovani prigovori podnosioca o principima kršenja pravne sigurnosti i „res iudicata“. Jednom ostvareno pravo kada postoji opravdan javni interes u upravnim i građanskim stvarima može biti revidirano i to nije zabranjeno, niti po standardima međunarodnog prava, niti po standardima ustavnog prava. Osporenim Zakonom ne ukidaju se prava već se ista adaptiraju postojećim fiskalnim mogućnostima, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da i u najlošijoj varijanti njihova penzija ne može biti niža od minimalne penzije u Federaciji Bosne i Hercegovine. Njihova prava nisu inferiorna u odnosu na ostale kategorije penzionera. Naglašava da osporeni Zakon daje socijalna prava svim braniocima u ovom ratu, a ne samo vojnim osiguranicima. Osporeni Zakon ujednačava prava raznih kategorija i vodi se socijalnom politikom koja treba da donese veću socijalnu pravdu za sve.
Punomoćnik Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Hadžiavdić smatra da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine imao pravo na donošenje dijela osporenog Zakona iz oblasti socijalne politike i da jedinstveno propiše način ostvarivanja i korištenja prava na povoljnije penzionisanje svih bivših pripadnika oružanih snaga.
Envera Kudić u svojstvu „amicus curiae“, ukazala je na osporeni Zakon u kontekstu sustava penzijsko-invalidskog osiguranja. Osnovni zakon koji reguliše sistem penzijsko-invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine je Zakon o PIO, koji sadrži odredbe o osiguranicima i licima koja mogu ostvariti prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja. Federalni zavod PIO osiguranicima koji su ostvarili ili će ostvariti pravo po ovome zakonu isplaćuje penzije ne na osnovu akumulirane štednje, nego iz doprinosa svih zaposlenika na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Ne može se reći da je Zakon o PIO socijalni zakon, jer se ne zasniva na socijalnim pravima već na davanjima zaposlenih. Za pripadnike oružanih snaga, uslovi za ostvarivanje penzije su daleko povoljniji u odnosu na ostale penzionere. Zakon o PIO kao sistemski zakon uređuje način finansiranja ostvarenih prava. Vojni osiguranici su osiguranici po tome zakonu. Zakonodavac je odlučio da se vojni osiguranici posebno vode, da se njihova sredstva posebno uplaćuju na podračun Federalnog zavoda PIO i da se iz tih sredstava isplaćuju vojne penzije. Zakon o PIO ne obuhvata samo vojne osiguranike nego i lica koja imaju određeni status (policija i RVI). Član 126. ovog Zakona je namjenski i predviđa finansiranje u odnosu 50% + 50% što se u sistemu penzijsko-invalidskog osiguranja ne može desiti. Činjenica je da je članom 117. Zakona o PIO propisano da se povoljnije penzije finansiraju samo na teret budžeta. Penzija je nešto što treba da slijedi nakon radnog odnosa. Ako će se finansirati iz radnog doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje sa računa ili sa podračuna, ali u predmetnom Zakonu to nije slučaj. Zakonodavac, načinom finansiranja stavlja konstantu na sredstva Federalnog zavoda PIO i propisuje da će se sredstva refundirati, bez razrađivanja plana finansiranja tih penzija. Nameće i razrađuje samo ono što se tiče budžeta. Pitanje je, šta će biti kada nestane sredstava iz podračuna i ko će preuzeti obavezu finansiranja ovih penzija. Podračun Federalnog zavoda PIO ne može se promatrati kao poseban novac, nego samo u sklopu finansiranja svih penzija na teret i iz kase ovog Zavoda. Ovakvim načinom finansiranja i ovim zakonom ugrožava se kompletan sistem penzijsko-invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine. Termin „refundiranje“ u praksi znači da će Federalni zavod PIO isplatiti sredstva pa će jednog dana ista biti refundirana. Ako budžet ne bude imao dovoljno sredstava, Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije Bosne i Hercegovine će predložiti Vladi Federacije da donese korigirajući koeficijent, odnosno smanjeni koeficijent, zbog nedostatka novca. Federalni zavod PIO će odlučiti u roku od mjesec dana, pri čemu nije regulisano od čega će penzioneri u međuvremenu da žive.
Alija Aljević također u svosjtvu „amicus curie“, pojasnio je donošenje osporenog dijela Zakona u kontekstu stand-by aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom (u daljem tekstu: MMF), pošto je taj zakon bio jedna od strukturalnih odrednica, a kasnije i prethodna mjera vezano za isplatu tranši MMF-a. Stand-by aranžman sa MMF-om podrazumijeva opredjeljenje jedne države za provođenje strukturalnih reformi koje bi trebale javne finansije dovesti na dugoročno ili srednjoročno održiv finansijski put. Realiziranje strukturalnih odrednica sa rokovima definisanim pismima namjere je jedan od primarnih uslova za dobivanje pojedinih planiranih tranši MMF-a. Prije zaključenja stand-by aranžmana MMF je napravio detaljnu analizu budžeta koji bi trebao da finansira i realno sagledao koje su mogućnosti budžeta da se izvrše sve mjere štednje kako bi iznos finansiranja od strane MMF-a bio optimalan. Vlada Federacije se Pismom namjere obavezala da će izraditi Nacrt zakona o penzionisanju pod povoljnijim uslovima i da će ga podnijeti Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine do kraja oktobra 2012. godine. U Pismu namjere Vlada se obavezala da će i kroz zakon definisati svoju obavezu da izmiri ovaj dug kako bi se Federalni zavod PIO finansijski stabilizovao. Potpisano je i dopunsko pismo namjere kojim se Vlada Federacije obavezala da će Federacija Bosne i Hercegovine usvojiti novi zakon o penzijama ostvarenim pod povoljnijim uslovima kako bi ove penzije konsolidirala „a sve u cilju uspostavljanja sistema koji će biti finansijski održiv i društveno pravičan“. Donošenjem ovog zakona u velikoj mjeri je stabilizovan finansijski sistem penzijsko-invalidskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine i onemogućeno je njegovo daljnje urušavanje u smislu finansiranja kategorije povoljnijih penzija. Ako nema stand-by aranžmana, onda nema ni sredstava Svjetske banke, bez kojih sredstava Budžet Federacije Bosne i Hercegovine ne bi mogao opstati i Federacija Bosne i Hercegovine bi doživjela kolaps.
Goran Miraščić također svojstvu „amicus curie“, istaknuo je da bi obustavljanje stand-by aranžmana značilo dodatno urušavanje kreditnog rejtinga i pogoršavanje političke i finansijske slike Federacije Bosne i Hercegovine prema svim komercijalnim bankama i potencijalnim kreditorima.
Ismar Bratić također u istom svojstvu, u izlaganju je istaknuo da su osporenim Zakonom iznosi penzije umanjeni i prosječno iznose 554,00 KM što je i dalje znatno iznad prosjeka prosječne redovne penzije u Federaciji Bosne i Hercegovine (384,94 KM).
8. Relevantni propisi
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Član II.A.2.(1) c), d) i k)
Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovog Ustava. Posebno:
(1) Sva lica unutar teritorije Federacije uživaju sljedeća prava:
----------
c) na jednakost pred zakonom:
d) na slobodu u pogledu diskriminacije na osnovu rase, boje kože, spola, jezika, vjere ili uvjerenja, političkih ili drugih stavova, nacionalnog ili socijalnog porijekla;
-----------
k) na imovinu;
Član III.2.1. e)
Ovlasti su federalne vlasti i kantona sljedeće:
...
e) socijalna politika
Član III.3.(4)
(4) U ispunjavanju ovih ovlasti, u skladu sa ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom, kantoni se obraćaju međukantonalnom vijeću za usaglašavanje međukantonalnih pitanja i dosljedno rješavanje pitanja što uključuju interese koji su izvan njihovih kantonalnih granica, te provode, dopunjavanju i u slučaju potrebe razrađuju ili predlažu odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo stvarati politiku i u skladu s tim provoditi zakone u pogledu svake od ovih oblasti.
Član III.4.1. j)
Kantonima pripadaju sve ovlasti koje nisu izričito dodjeljene federalnoj vlasti. Posebno su mjerodavni za sljedeće:
j) provedba socijalne politike i uspostava službi socijalne zaštite;
Amandman V na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
(“Službene novine Federacije BiH”, broj: 13/97)
Stav 1. člana II.A.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u prvoj rečenici mijenja se i glasi:
„Federacija će osigurati primjenu najviše razine međunarodno priznatih prava i sloboda utvrđenih u dokumentima navedenim u Dodatku ovog Ustava“.
Zakon o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata -osporene odredbe („Službene novine Federacije BiH“, broj: 41/13)
Član 1.
Ovim se zakonom na jedinstven način propisuje korištenje i ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje (u daljem tekstu: povoljnije penzionisanje) bivših pripadnika oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH, HVO, HOS, MUP-a R BiH i Odjela za unutrašnje poslove, MUP-a HZHB), osnovica, obračun, isplata, ponovni obračun i postupak za ostvarivanje prava na penziju, osiguravanje sredstava i druga pitanja.
Član 2.
(l) Pojmovi i kategorije korisnika prava po ovome zakonu primjenjivat će se kako je to utvrđeno propisima koji su bili na snazi u vrijeme ostvarivanja prava na povoljnu penziju, odnosno u vrijeme otpusta iz vojne službe, odnosno prestanka državne službe u bivšem Federalnom ministarstvu odbrane.
(2) Pojmovi i kategorije korisnika prava po ovome zakonu primjenjivat će se kako je to regulisano propisima o policiji Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne za pripadnike koji su bili u policiji za vrijeme ratnog stanja i koji su u slučaju neposredne ratne opasnosti obavljali poslove i zadatke za koje su mogli steći činove u skladu sa Uredbom o činovima, uslovima za stjecanje činova i oznakama činova u policiji za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list RBiH", broj 18/93) i Uredbi o činovima, uslovima za stjecanje činova i oznakama činova u policiji za vrijeme ratnog stanja ili u slučaju neposredne ratne opasnosti ("Službeni list RBiH", br. 2l/95 i 47/95) i Uredbe o zvanjima, oznakama zvanja i funkcija i uslovima za stjecanje zvanja u policiji ("Narodni list HZ-HB", broj 6/93).
Član 3.
(1) Korisnici prava na penziju po Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima (“Službene novine Federacije BiH", br. 42/11 i 37/12) zadržavaju pravo na penziju i nastavlja im se isplata penzije do isteka roka iz člana 11. ovoga zakona.
(2) Korisnicima penzija iz stava 1. ovoga člana ponovno će se preračunati penzija, na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom.
Član 4.
Iznimno, pravo na povoljnije penzionisanje pod uslovima i na način propisan ovim zakonom mogu ostvariti:
1. Pripadnici policije koji su najmanje 12 mjeseci (bez obzira je li to bilo u kontinuitetu) u razdoblju od 18.09.1991. godine do 23.12.1995. godine obavljali dužnost i poslove komandanta-zapovjednika, komandira i načelnika (u jedinici specijalne borbene jedinice policijske stanice, u stanici policije kriminalističke službe javne bezbjednosti i centrima službi bezbjednosti, specijalnih borbenih jedinica odreda policije i centrima službi bezbjednosti MUP-a Republike Bosne i Hercegovine i Odjela za unutrašnje poslove MUP-a Hrvatske zajednice Herceg-Bosne);
2. Pripadnici bivše Vojske Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vojska FBiH) kojima je prestala služba tokom 2001. godine, te državni službenici i namještenici bivšeg Federalnog ministarstva odbrane koji su otpušteni, odnosno nije im produžen ugovor zbog racionalizacije i smanjenja brojnog stanja 2002. godine, ukoliko su u godini otpusta napunili 40 godina života i 20 godina penzijskog staža, od čega tri godine muškarci, odnosno dvije godine žene efektivnog staža tokom rata koji se računa kao poseban staž u dvostrukom trajanju;
3. Pripadnici oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBIH, HVO, MUP-a R BiH i HZHB) (u daljem tekstu: OS RBiH), kojima je priznato sudjelovanje u odbrani Bosne i Hercegovine u trajanju od najmanje tri godine i koji nisu dezertirali iz OS RBiH, iznimno stiču pravo na starosnu penziju u iznosu najniže penzije isplaćene za taj mjesec u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju i prije navršenih 65. godina života, pod uslovom da imaju najmanje 20 godina penzijskog staža i da su najmanje 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva za penzionisanje po ovom zakonu bili na evidenciji Službe za zapošljavanje. Starosna penzija iz ove tačke ostvaruje se tako da se od 65. godina života oduzima razdoblje koje je licu priznato u sudjelovanju u odbrani Bosne i Hercegovine u jednostrukom trajanju. Ukoliko korisnik iz ove tačke ima 20 godina penzijskog staža, bez posebnog ratnog staža u dvostrukom trajanju, starosna penzija ostvaruje se tako da se od 65. godina života oduzima razdoblje koje je licu priznato u sudjelovanju u odbrani Bosne i Hercegovine u dvostrukom trajanju, pri čemu se poseban ratni staž priznaje u jednostrukom trajanju;
4. Ratni vojni invalidi sa procentom invalidnosti 60% ili više, koji su proglašeni vojno nesposobnim isključivo po osnovi ranjavanja na izvršenju borbenog zadatka mogu ostvariti pravo na penziju u iznosu najniže penzije isplaćene za taj mjesec u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju;
5. Vojnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: OS BiH) koji su najmanje dvije godine do 23.12.1995. godine bili pripadnici Armije RBiH ili Hrvatskoga vijeća obrane, a koji su na dan 01.01.2010. godine bili u vojnoj službi, i kojima prestaje služba shodno članu 101. stav (1) tačka c) Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH“, br. 88/05, 53/07, 59/09, 74/10 i 42/12).
Član 5.
Jedinstvena osnovica za izračun visine penzije korisnika prava iz ovog zakona je zagarantovana penzija isplaćena u decembru 2011. godine, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH” br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 50/06, 4/09 i 55/12) (u daljem tekstu: Zakon o PIO) koja iznosi 414,30 KM.
Član 6.
(5) Za dobitnike najviših ratnih priznanja iz člana 5. stav 3. (prva skupina) Zakona o posebnim pravima dobitnika najviših ratnih priznanja (“Službene novine Federacije BiH”, br. 70/05, 61/06 i 9/10), na ime penzije obračunate po ovom zakonu dodaje se koeficijent +1.
(7) Penzija iz stava (1) ovoga člana umanjuje se za svaku punu godinu nedostajućeg penzijskog staža do punog penzijskog staža (40 godina) za 2%, a najviše do 30%, s tim što iznos penzije nakon umanjenja ne može biti manji od iznosa najniže penzije isplaćene za taj mjesec u skladu sa Zakonom o PIO.
Član 7.
(1) Kod ponovnog obračuna penzije za korisnike prava iz člana 3. ovog zakona u obračun će se uzeti penzijski staž, utvrđen prilikom priznavanja prava na penziju.
(2) Ukoliko je korisnik prava na penziju iz člana 3. ovoga zakona zasnovao radni odnos i penzija mu se za to vrijeme nije isplaćivala, kod ponovnog obračuna penzije, u skladu sa ovim zakonom, u obzir će mu se uzeti i novoostvareni staž osiguranja.
(3) Za korisnike prava na penziju iz stava (2) ovog člana penzija se neće preračunavati po službenoj dužnosti već podnošenjem zahtjeva.
(4) Za umrlog korisnika prava iz člana 3. ovog zakona izvršit će se obračun penzije na način propisan ovim zakonom, nakon čega će se utvrditi novi iznos porodične penzije.
Član 11.
(1) Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje dužan je u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona, po službenoj dužnosti, provesti postupak i donijeti nova rješenja korisnicima prava na povoljniju penziju iz člana 3. ovoga zakona nad kojim je okončan postupak kontrole u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", broj 82/09). Za korisnike iz člana 3. ovoga zakona, nad kojima nije okončan postupak kontrole u skladu sa Zakonom o kontroli zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje u istom roku donijet će privremena rješenja, do okončanja postupka kontrole zakonitosti. Po okončanju kontrole zakonitosti i za ova lica Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje izdat će rješenja u skladu sa ovim zakonom,
(2) Federalno ministarstvo za pitanja branilaca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata dužno je provesti kontrolu zakonitosti korisnika iz stava (1) ovoga člana kojima su izdana privremena rješenja u roku 120 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona.
(3) Korisnici prava na povoljniju penziju iz člana 3. ovoga zakona dužni su na zahtjev Federalnoga zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje dostaviti potrebnu dokumentaciju za provođenje postupka izdavanja novih rješenja. Korisnicima prava iz člana 3. ovoga zakona odredit će se novi iznos penzije u skladu sa odredbama ovoga Zakona.
(4) Isplata penzija po ovom zakonu korisniku prava na povoljniju penziju iz člana 3. ovoga zakona pripada od 01.08.1013. godine.
Član 12.
(1) Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje će korisnicima prava na povoljniju penziju iz člana 3. ovoga zakona, koji propuste dostaviti potrebnu dokumentaciju ili se u postupku iz člana 11. utvrdi da ne posjeduju validnu dokumentaciju, donijeti rješenje o prestanku prava na penziju do okončanja kontrole zakonitosti, u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenje prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, koja mora biti okončana u roku 120 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona,
(2) Protiv rješenja iz stava (1) ovoga člana može se podnijeti žalba Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje u roku 15 dana od dana prijema rješenja.
(3) Žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
(4) Ukoliko se u žalbenom postupku utvrdi da podnosilac žalbe ima pravo na povoljnu penziju, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje će u daljem roku od 15 dana donijeti rješenje kojim će utvrditi iznos penzije u skladu sa odredbama ovoga zakona i isplatiti je korisniku od dana kada mu je pravo ukinuto,
(5) Iznimno, ukoliko lice dokaže da je iz objektivnih razloga propustilo rokove ili da iz objektivnih razloga nije moglo dostaviti dokumentaciju relevantnu za ulaganje žalbe, u rokovima propisanim ovim članom, omogućit će mu se dodatni rok od 15 dana za ulaganje žalbe.
Član 15.
(1) Dokazivanje činjenica za ostvarivanje prava po ovom zakonu, bez obzira na to pokreće li se postupak po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranaka, vrši se isključivo na osnovu pisanih dokaznih sredstava izdanih od mjerodavnih tijela, odnosno mjerodavnih ustanova.
Član 16.
(1) Za korisnike penzija koji u skladu sa ovim zakonom ostvare pravo na povoljniju penziju, isplata penzija finansirat će se u omjeru 50% iz sredstava podračuna na osnovu člana 126. Zakona o PIO, a 50% iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, sve dok korisnik penzije ne ispuni uslove za starosnu penziju po Zakonu o PlO, a nakon čega će se refundirati iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Budžet Federacije BiH), samo razlika između iznosa penzije koja se isplaćuje i penzije obračunate po Zakonu o PIO.
(2) Izračun potrebnih sredstava za finansiranje prava po ovom zakonu, koja se isplaćuju iz Budžeta Federacije BiH, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje vršit će tako što će za svakog korisnika povoljne penzije iskazivati samo razliku između ostvarenog staža osiguranja, posebnog staža priznatog u penzijski staž i staža osiguranja potrebnog za ostvarivanje prava na starosnu penziju po Zakonu o PIO (40 godina penzijskog staža), po godinama, u procentima i novčanim sredstvima.
(3) Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje će kod donošenja rješenja za sve korisnike ovoga zakona i korisnike drugih zakona kojima se penzije isplaćuju iz sredstava podračuna po osnovi člana 126. Zakona o PIO u rješenjima navesti iznos koji se isplaćuje prema propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja (50%, iz sredstava podračuna po osnovi člana 126. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju) i iznos koji pada na teret Budžeta Federacije BiH.
Iznos penzija koji se isplaćuje iz sredstava podračuna prema članu 126. Zakona o PIO ne može biti viši od koeficijenata propisanih u članu 6. ovoga zakona.
(4) Dio sufinansiranja ovoga zakona koji pada na teret podračuna na osnovu člana 126. Zakona o PlO, kao što je to navedeno u stavu (1) ovoga člana, neće se ni u kom slučaju povećavati.
(5) Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje obavezan je vršiti mjesečni obračun sredstava za svakog korisnika prava na penziju, koja se osiguravaju u Budžetu Federacije BiH, na način utvrđen stavom (2) ovoga člana i dostavljati ih Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike na kontrolu i odobrenje, nakon čega će Federalno ministarstvo rada i socijalne politike obračun potrebnih sredstava dostavljati Federalnom ministarstvu finansija na uplatu. Ukoliko iznos potreban za realizaciju ovoga zakona premaši sredstva predviđena Budžetom Federacije BiH, Upravni odbor Federalnoga zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje će Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike predložiti korekciju isplatnog koeficijenta, o čemu će na prijedlog resornog ministarstva odluku donijeti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi se osiguralo da iznos predviđen Budžetom Federacije BiH ne bude premašen.
Ukoliko odluka o usaglašavanju koeficijenta ne bude usvojena u roku 30 dana od dana prijema prijedloga, Upravni odbor Federalnoga zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje utvrdit će isplatni koeficijent kako bi se uklopili u raspoloživa finansijska sredstva.
(6) Kada korisnici povoljnijih penzija iz stava (2) ovoga čana ispune uslove na starosnu penziju u skladu sa Zakonom o PIO, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje će po službenoj dužnosti utvrditi iznose penzija po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, nakon čega će se iz Budžeta Federacije BiH finansirati samo razlika između iznosa penzije utvrđene ovim zakonom i penzije obračunate po Zakonu PIO, pri čemu se neće mijenjati iznos penzije utvrđen u skladu sa ovim zakonom.
(7) Razina godišnjeg povećanja individualnih penzija po ovom zakonu neće premašiti stopu inflacije mjerene indeksom potrošačkih cijena iz prethodne godine uzimajući u obzir da iznos pojedinačnih penzija ne može biti manji od najniže penzije, u smislu približavanja prosjeka penzija ostvarenih po ovom zakonu prosjeku starosne penzije ostvarene po Zakonu o PIO, dok će biti ostavljena mogućnost upotrebe obračunskih koeficijenata kako bi se garantovalo da se iznos planiran Budžetom Federacije BiH, za ove namjene, neće premašiti, a što je definisano i Zakonom o budžetima u Federaciji Bosne i Hercegovine.
(8) Iznimno, ukoliko korisnik povoljnije penzije nema staža osiguranja, isplata njegove penzije u potpunosti pada na teret Budžeta Federacije BiH, sve dok je koristi.
Član 23.
Korištenje prava iz čl. 3. i 4. ovoga zakona podliježe reviziji u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 82/09).
Član 27.
Danom stupanja na snagu ovoga zakona prestaje važiti Zakon o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/11 i 37/12).
9. Činjenično stanje i stav Suda
Nakon izvršenog uvida u osporeni Zakon, Ustavni sud Federacije je utvrdio, da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio zakon i na jedinstven način regulisao ostvarivanje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje pripadnika Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine (ARBIH, HVO, HOS, MUP-a R BiH i Odjela za unutrašnje poslove/ MUP-a HZHB). Tako je za učesnike odbrambeno-oslobodilačkog rata kojima je pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje bilo riješeno na privremenoj osnovi, sada trajno riješeno.
Isto tako, Zakonom je propisana i mogućnost ostvarivanja prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje za određene kategorije lica koja su uzela učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu i način dokazivanja učešća, utvrđeni koeficijenti i određena osnovica za sve korisnike ovog prava. Postupak i način ponovnog preračunavanja u nadležnosti je Federalnog zavoda za PIO.
Kad je u pitanju način finansiranja Zakonom je propisano da se 50% sredstava izdvaja prema članu 126. Zakona o PIO i to sa podračuna vojnih osiguranika, a 50% sredstava osigurava se iz Budžeta Federacije BiH. Kao i za ostale korisnike prava koji su uzeli učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, korisnici prava po ovom zakonu podliježu reviziji.
Nakon analize predloženih rješenja u ovom zakonu, Ustavni sud Federacije pošao je od odredbi člana III.2. i člana III.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima je propisana zajednička nadležnost Federacije i kantona, način ostvarivanja te nadležnosti i utvrdio, da regulisana oblast dijelom spada u oblast socijalne politike, a da se nadležnost može ostvarivati zajednički ili odvojeno ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti. Imajući u vidu način ostvarivanja ove nadležnosti prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je stajališta, da je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine imao ustavni osnov da donese ovaj zakon, obzirom da Federacija Bosne i Hercegovine samostalno može utvrđivati socijalnu politiku i regulisati ovu materiju ne stvarajući bilo kakve finansijske ili druge obaveze prema kantonima. U isključivoj je nadležnosti i odgovornosti zakonodavne vlasti Federacije da utvrdi zakonodavnu politiku u ovoj oblasti i da na jedinstven način propiše zakonska rješenja za sve korisnike prava na prijevremene povoljnije penzije. Pri tome je Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, kao najviša zakonodavna vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine, odgovoran za finansijsku provodljivost zakona, odnosno za obim i visinu prava korisnika koji ostvaruju pravo na prijevremeno penzionisanje.
Također, Ustavni sud Federacije ne supstituira zakonodavnu vlast kada je u pitanju kontrola kvaliteta zakona, izuzev ako zakon ne zadovoljava standarde dostupnosti, javnosti i preciznosti zakonskih rješenja, što ovdje nije slučaj. Stoga je u konkretnom slučaju Ustavni sud Federacije ispitao osporene odredbe zakona sa stanovišta njihove kompatibilnosti sa odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda na koje su se podnosioci zahtjeva konkretno pozivali, a kako slijedi.
Odredbe čl. 1. do 7. osporenog Zakona regulišu korištenje prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje svih branilaca koji su uzeli učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu i čija su prava do donošenja ovog zakona bila isključivo privremeno regulisana. Sada se ta prava trajno regulišu na jedinstven način do stjecanja uslova za starosnu penziju prema Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, vrednujući činove u svim vojnim i policijskim formacijama prema propisima koji su se primjenjivali u Bosni i Hercegovini, na jedinstven način, iz čega se može zaključiti da nema povrede odredbi iz člana II.A.2.1) c) i d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje regulišu jednakost pred zakonom i zabranu svake diskriminacije. Imajući u vidu da su ova prava bila različito i privremeno regulisana, sada se ona regulišu ovim zakonom, pa je bilo neophodno utvrditi ponovno preračunavanje penzija od strane nadležnog organa, a to je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje i to prema propisanim parametrima na način koji odražava stav zakonodavne vlasti Federacije u ovoj oblasti. Iz tih razloga pravomoćna rješenja o ostvarivanju ovog prava gdje su iste vojne i policijske formacije različito vrednovane, a donesena su prema propisima koja su imala isključivo privremeni karakter, ne predstavljaju prema stajalištu Ustavnog suda Federacije povredu stečenih prava i povredu pravne sigurnosti.
Pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje koje je prema određenim propisima bilo različito vrednovano za iste formacijske činove, prema opredjeljenju zakonodavne vlasti u ovom zakonu, predstavlja ujednačavanje tog prava za sva lica koja su uzele učešće u ratu, što ne predstavlja povredu prava na jednakost pred zakonom i ne diskriminira korisnike ovog prava prema ovom zakonu, u vidu prava na prijevremeno povoljnije penzionisanje.
Isto tako, osim lica koja su ostvarila pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje prema osporenom Zakonu o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima, navedeni u članu 3. ovog zakona, zakonodavac, u konkretnom slučaju Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, utvrdio je da pravo na prijevremeno povoljnije penzionisanje mogu da ostvare i lica koja su uzela učešće u ratu, ispunjavaju određene uslove iz člana 4. ovog zakona, a bili su pripadnici Armije BiH, HVO-a, HOS-a i policije. Imajući u vidu predložena rješenja, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je isključivo ovlašten utvrđivati zakonodavnu politiku, pa je u okviru te svoje nadležnosti ovlašten i proširiti krug korisnika koji mogu podnijeti zahtjev na prijevremenu povoljniju penziju. Ustavni sud Federacije s obzirom na predloženo u članu 4. nije utvrdio povredu člana II.A.2.1. c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Analizom rješenja koja regulišu način isplate penzija, Ustavni sud Federacije prihvata stajalište da penzija predstavlja imovinu. Isplata penzije u omjeru 50% iz sredstava podračuna prema članu 126. Zakona o PIO, ima karakter stečene imovine. Kad je u pitanju isplata sredstava u visini od 50% iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se osiguravaju radi realizacije povoljnije prijevremene penzije, u tom obimu penzija podliježe izmjenama u skladu sa realnim mogućnostima i ekonomskim pokazaocima u Federaciji Bosne i Hercegovine, što ne može da cijeni Ustavni sud Federacije, nego je to domen opredjeljenja i odgovornosti zakonodavne vlasti Federacije Bosne i Hercegovine koja je i donijela osporeni Zakon. Ovo miješanje države odnosno Federacije u imovinu zasnovano na zakonu je opravdano pokazanim javnim interesom. Napominjemo, da je ista za sve korisnike zaštićena odredbama zakona, po kojoj je najniža penzija ostvarena pod povoljnijem prijevremenom penzionisanju, veća od one koja se isplaćuje građanima koji su stekli pravo na punu penziju prema odredbama sistemskog zakona, a to je Zakon o PIO.
Isto tako, član 23. osporenog Zakona reguliše prava koja su ostvarena prema čl. 3. i 4. i da ta prava podliježu reviziji, u skladu sa odredbama Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite ("Službene novine Federacije BiH", br. 82/09). Analizom predloženih rješenja nije utvrđeno da postoji povreda odredbe člana II.A.2.1. c), d) i k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, iz razloga što su njime obuhvaćena sva lica koja su uzela učešće u odbrambeno-oslobodilačkom ratu iz svih vojnih formacija koje su navedene u članu 1. osporenog Zakona. Pored toga, članom 27. propisano je da danom stupanja na snagu osporenog Zakona prestaje da važi Zakon o potvrđivanju prava na prijevremenu starosnu penziju ostvarenu pod povoljnijim uslovima. Prestankom primjene pomenutog Zakona ne prestaju prava licima koja su ta prava ostvarila na privremenoj osnovi uredbama I, II i III, a kasnije ta prava potvrđena Zakonom iz razloga što je u članu 3. stav 1. osporenog Zakona navedeno da korisnici prava iz tog zakona zadržavaju pravo na penziju i nastavlja im se isplata penzije. Iz tih razloga Ustavni sud Federacije nije utvrdio povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ili povredu Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U odnosu na član 15. stav 1. osporenog Zakona u dijelu koji se odnosi na dokazivanje činjenica za ostvarivanje prava po ovom zakonu, i to u dijelu gdje je navedeno da se dokazivanje vrši isključivo na osnovu pisanih dokaza i sredstava izdanih od mjerodavnih tijela odnosno od mjerodavnih ustanova, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz razloga, što sva dokazna sredstva koja mogu biti od utjecaja na ostvarivanje prava moraju se koristiti u dokaznom postupku prema odredbama Zakona o upravnom postupku. Ovakvo stajalište Ustavni sud Federacije je iskazao u više predmeta, a posebno u Presudi U-7/12 od 20.11.2012. godine, ocjenjujući ustavnost pojedinih odredbi Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite, pa je iz tih razloga utvrdio, da pomenuta odredba nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Obzirom na izloženo Ustavni sud Federacije je odlučio kao u dispozitivu presude.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastvu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof.dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj: U-29/13
29.01.2014. godine
S a r a j e v o
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
dr. Kata Senjak, s. r.
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu utvrđivanja izvršenja odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 5. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 6/95 i 37/03) i člana 61. stav 7. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 40/10) na sjednici održanoj dana 03.07.2014. godine, donio je
R J E Š E NJ E
Utvrđuje se da Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-29/13 od 29.01.2014. godine, koja se odnosi na utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12., člana 15. stav (1), čl. 16., 23. i 27. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, a koja je objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj: 23/14, nije izvršena u dijelu koji se odnosi na član 15. stav (1) istog Zakona.
Rješenje objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) je nakon provedene javne rasprave na sjednici održanoj dana 22. i 29.01.2013. godine odlučujući o zahtjevu jedne trećine (27) delegata Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12., člana 15. stav (1), čl. 16., 23. i 27. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata („Službene novine Federacije BiH“, broj: 41/13) donio presudu kojom je utvrđeno da su odredbe čl. 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 11., 12.,16., 23. i 27. Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
U tački 2. izreke ove presude utvrđeno je da odredba člana 15. stav (1) istog Zakona nije saglasna Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije je aktom broj: S-34/14 od 28.03.2014. godine zatražio od Premijera Federacije Bosne i Hercegovine obavještenje o izvršenju presuda Ustavnog suda Federacije. Zahtjevi su se odnosili na izvršenje šest presuda Ustavnog suda Federacije, gdje se između ostalih nalazi i Presuda ovog Suda, broj: U-29/13 od 29.01.2014. godine.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je aktom broj: 03/06-607/2014 od 30.05.2014. godine dostavio Ustavnom sudu Federacije odgovor o stanju izvršenja odluka Ustavnog suda Federacije, odnosno o preduzetim aktivnostima za njihovo izvršenje
U odgovoru je navedeno da prema informacijama Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje/Federalni zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje u čijoj nadležnosti je provođenje postupaka ostvarivanja prava na penziju po Zakonu o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata, odredbu člana 15. stav (1) Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca obrambeno-oslobodilačkog rata ne primjenjuje od dana objavljivanja navedene Presude Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije u funkciji zaštite principa ustavnosti kao osnova demokratije i vladavine prava, odlučio je kao u izreci rješenja iz sljedećih razloga:
Članom IV.B.3.7.c) (I) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana je nadležnost Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, gdje je pored ostalog utvrđeno, da je Premijer nadležan za „provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući izvršenja odluka sudova Federacije“.
Članom IV.C.12. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su odluke Ustavnog suda Federacije konačne i obavezujuće, a čl. 40. i 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, regulisane su pravne posljedice donesenih odluka.
Članom 61. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine također je propisano da su odluke Ustavnog suda Federacije konačne i obavezujuće i da su tijela vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom dužna provoditi odluke Suda.
Pored toga, navedenim članom Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da Ustavni sud Federacije u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršenju ili obavještenju Suda o preduzetim mjerama, donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Suda nije izvršena i dostavlja ga nadležnom tužilaštvu, odnosno drugom organu nadležnom za izvršenje kojeg odredi Sud. Polazeći od ustavnih i zakonskih odredbi, a nakon uvida u podatke koje je dostavio Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je utvrdio da Presuda ovog Suda, broj: U-29/13 od 29.01.2014. godine nije izvršena, u dijelu koji se odnosi na član 15. stav (1) istog Zakona.
Zbog toga je Ustavni sud Federacije u skladu sa spomenutim odredbama, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr.sc. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead Bahtijarević, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, Domin Malbašić, Aleksandra Martinović i prof. dr. Edin Muminović, sudije Suda.
Broj: U-29/13
03.07. 2014. godine
S a r a j e v o
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
dr.sc. Kata Senjak, s. r.