Bosna i Hercegovina
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
USTAVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: U-48/17
Sarajevo, 16.05.2018. godine
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine i jedne trećine poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona za utvrđivanje ustavnosti člana 1., člana 7. stav 2., člana 8., člana 18. stav 2., člana 37., člana 48., člana 52. stav 4. i člana 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, člana 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona, člana 2. i člana 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona i člana 2. i člana 10. st.1. i 2. Ustava Kantona 10, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nakon javne rasprave, na sjednici održanoj 16.05.2018. godine, donio je
P R E S U D U
O b r a z l o ž e nj e
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine podnio je dana 07.09.2017. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 1. i člana 8. st. 1. i 2. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona ("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br.: 2/98, 3/98, 4/00 i 7/04), člana 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona ("Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona", br.: 1/96, 2/99, 14/00, 17/00, 1/03, 10/04 i 17/11), člana 2. i člana 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona ("Narodne novine Posavskog kantona", br.: 1/96, 3/96, 7/99, 3/00, 5/00 i 7/04), člana 2. i člana 10. st. 1. i 2. Ustava Kantona 10 ("Narodne novine Kantona 10", br.: 3/96, 9/00, 9/04, 10/04 i 10/05), sa odredbama člana I.1.(2), člana I.6., člana II.A.2.1.(1) d) i člana V.1.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1.(c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije.
Takođe, zahtjev za ocjenu ustavnosti Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona podnijela je Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine dana 01.12.2017. godine jedna trećina poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. U zahtjevu traže ocjenu ustavnosti odredbi člana 1., člana 7. stav 2., člana 8., člana 18. stav 2., člana 37., člana 48., člana 52. stav 4. i člana 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, sa odredbama člana I.1. (2), člana I.6., člana II.A.2.1. (1) d), člana II.A.2.1. (2) b), člana IV.B.3.9., člana V.1.1., člana V.2.7a., člana V.2.7b. i člana V.3.8. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. (c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i člana 2. i člana 25. stav 1. tačke a) i b) Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima.
Kako se u oba navedena predmeta radi o zahtjevima kojima se traži ocjena ustavnosti, između ostalih, Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ustavni sud Federacije na sjednici održanoj dana 14.03.2018. godine, primjenom člana 38. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 6/95 i 37/03) odlučio da u oba zahtjeva odlučuje u jednom ustavnosudskom postupku, te je donio Rješenje o spajanju postupaka, broj: U-48/17 od 14.03.2018. godine. Ustavni sud Federacije će u ovom ustavnosudskom predmetu voditi jedinstven postupak i donijeti jednu odluku.
Na osnovu člana IV.C.3.10.(2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, stranke u postupku u ovom predmetu su: Premijer Federacije Bosne i Hercegovine i jedna trećina poslanika u skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao podnosioci zahtjeva i Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona, Posavskog kantona i Kantona 10.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine smatra da pojedine odredbe Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ustava Zapadnohercegovačkog kantona, Ustava Posavskog kantona i Ustava Kantona 10, nepriznavanjem ustavnopravne konstitutivnosti srpskog naroda, nepriznavanjem ravnopravnosti srpskog jezika, nepriznavanjem ravnopravnosti ćiriličnog pisma i nepriznavanjem naziva "bosanski jezik" nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Konkretizuje ove tvrdnje po kantonima na sljedeći način:
U Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona Srbi nisu konstitutivni narod, srpski jezik i ćirilično pismo nisu priznati kao službeni jezik i službeno pismo, a naziv "bosanski jezik" nije priznat kao službeni naziv jezika.
U Ustavu Zapadnohercegovačkog kantona srpski jezik i ćirilično pismo nisu priznati kao službeni jezik i službeno pismo, a naziv "bosanski jezik" nije priznat kao zvanični naziv jezika kojim govore Bošnjaci i pripadnici Ostalih kojima je taj jezik maternji.
U ustavima Posavskog kantona i Kantona 10, Srbi nisu konstitutivan narod, srpski jezik i ćirilično pismo nisu priznati kao službeni jezik i službeno pismo, a naziv "bosanski jezik" nije priznat kao službeni naziv jezika kojim govore Bošnjaci i pripadnici Ostalih kojima je to maternji jezik.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine navodi da je Ustavni sud Federacije u presudama broj: U-12/97 od 19.11.1997. godine i 20.02.1998. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 24/98), broj: U-7/98 od 07.07.1998. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 34/98) i broj: U-24/98 od 10.11.1998. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 3/99), u vezi sa ustavima Zapadnohercegovačkog kantona, Posavskog kantona i Kantona 10, proglasio odredbe članova 10. neustavnim u odnosu na naziv "bošnjački jezik". Naglašava da je u šestoj alineji Preambule i članu I.1.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana konstitutivnost i ravnopravnost sva tri naroda i Ostalih u Federaciji Bosne i Hercegovine. Poziva se na Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: U-5/98-III od 30.06. i 01.07.2000. godine i podsjeća da je Ustav Bosne i Hercegovine mjerilo za ustave entitetậ i kantone. U pomenutoj Odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apostrofira alineju 10. Preambule Ustava Bosne i Hercegovine u kojoj je propisan princip konstitutivnosti. Između ostalog, a u vezi sa tada važećom normom iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, naglašeno je da definisanje Bošnjaka i Hrvata kao konstitutivnih naroda u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine na neopravdan način daje tim narodima privilegije u institucionalnoj strukturi Federacije Bosne i Hercegovine. Shodno navedenom privilegovanje Bošnjaka i Hrvata, kao konstitutivnih naroda u odnosu na Srbe, kao takođe konstitutivan narod u Federaciji Bosne i Hercegovine, predstavlja povredu prava na slobodu kretanja i prebivališta i prava na imovinu garantovane članom II. st. 3. i 4., a u vezi sa stavom 5. Ustava Bosne i Hercegovine. Spomenute privilegije Bošnjaka i Hrvata iz tada važećeg Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u suprotnosti su i članu 5. (c) Konvencije o uklanjanju svih vrsta rasne diskriminacije. Međunarodnopravni standardi zaštite ljudskih prava i sloboda su ugrađeni u Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući i Međunarodnu konvenciju o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije uz zaključak podnosioca zahtjeva da su Federacija Bosne i Hercegovine i svi njeni kantoni dužni provoditi normative iz Ustava Bosne i Hercegovine i pomenute međunarodne standarde. U članu XII. stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine propisana je obaveza entitetậ da amandmanskim postupkom izmijene svoje ustave da bi se osigurala saglasnost sa ovim Ustavom. U skladu sa članom III.3.b). Premijer Federacije Bosne i Hercegovine smatra da je zakonodavna vlast u Federaciji izvršila tu harmonizaciju, a da pomenuti kantoni nisu i u zahtjevu navodi konkretne primjere za tu tvrdnju. Zapadnohercegovački kanton, Posavski kanton i Kanton 10 nisu postupili u skladu sa presudama Ustavnog suda Federacije broj: U-12/97 od 19.11.1997. godine i 20.02.1998. godine, broj: U-7/98 od 07.07.1998. godine i broj: U-24/98 od 10.11.1998. godine i koje su članove 10., u kojima su koristile izraz "bošnjački jezik" umjesto "bosanski jezik", proglasile neustavnim. Podnosilac zahtjeva tvrdi da zakonodavne vlasti pomenutih kantona, još uvijek nisu amandmanima promijenile citirane neustavne odredbe čime su prekršile i odredbu člana 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine koja propisuje, između ostalog, da kada usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa kantonalne vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije BiH", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu ili će stupiti na snagu od dana određenog u tom propisu ukoliko se izmijeni na način koji propiše Ustavni sud. Formalno-pravno ovi kantoni nemaju na snazi ustavnu odredbu koja propisuje koji je službeni jezik i pismo tih kantona, a ta pasivnost kantonalnih zakonodavnih vlasti predstavlja neustavno stanje koje Ustavni sud Federacije mora utvrditi i naložiti njihovim kantonalnim skupštinama da usvoje relevantne odredbe u svojim ustavima kako bi se i taj nedostatak u ustavima ispravio. Pitanje jezika i pisma je pravo svakog konstitutivnog naroda i Ostalih što je propisano u članu II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, članu II.A.1., članu V.1.4. (2) i članu V.5.17.a. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Prema članu V.1.4.(2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana je obaveza kantona da ustavi kantona moraju biti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Bez obezbjeđenja ravnopravnosti korištenja jezika svih konstitutivnih naroda i prava na naziv svoga jezika i pisma svih konstitutivnih naroda i Ostalih nemoguće je obezbijediti "najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda". Član 60. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br.: 40/10 i 18/16) propisuje da su organi vlasti u Federaciji dužni provoditi odluke Suda. Podnosilac zahtjeva smatra da i pasivnost javne vlasti u kantonu, koja nije uskladila ustav u skladu sa pomenutim odlukama ustavnih sudova, može biti neustavno ponašanje suprotno članu I.1. (2), članu I.6. i članu V.1.4. (2) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Konačno zaključuje da nepropisivanje srpskog jezika i ćirilice, kao zvaničnog jezika i pisma, u navedenim kantonima predstavlja kolektivnu diskriminaciju svih građana koji se identifikuju sa tim jezikom i pismom i neustavno postupanje tih ustava u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
U članu 8. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona na hrvatskom jeziku propisano je da su zvanični jezici ovog Kantona "bošnjački" i hrvatski jezik što je u suprotnosti sa pomenutim presudama Ustavnog suda Federacije i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine iz 1994. godine kojim je propisano da su službeni jezici Federacije "bosanski i hrvatski jezik". Premijer Federacije Bosne i Hercegovine zaključuje da je član 8. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, u verziji na hrvatskom jeziku, suprotan članu I.6. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U prilog tom zaključku navodi Presudu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: U-7/15 od 26.05.2016. godine, koja se bavi istim problemom i obavezuje vlasti u Republici Srpskoj da omoguće Bošnjacima i Ostalim pravo na školovanje na bosanskom jeziku.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine predlaže da Ustavni sud Federacije usvoji zahtjev i donese presudu kojom će utvrditi neustavnost osporenih odredbi, naložiti kantonalnim skupštinama da odmah, a najkasnije u roku od šest mjeseci, izvrše amandmanske izmjene i dopune svojih ustava u skladu sa obrazloženjem iz iste presude i da se presuda objavi u "Službenim novinama Federacije BiH".
Jedna trećina poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona ukazuje da su odredbe člana 1., člana 7. stav 2, člana 8., člana 18. stav 2., člana 37., člana 48., člana 52. stav 4. i člana 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine jer ne priznaju: ustavnopravni položaj srpskog naroda kao konstitutivnog naroda, ravnopravnost jezika i pisama, naziv "bosanski jezik", ravnopravnost poslanicima iz reda srpskog naroda pri odlučivanju o simbolima kantona za korištenje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa, proporcionalnu zastupljenost u vladi kantona u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. godine i njihovo pravo na predlaganje amandmana na Ustav. Predlažu da Ustavni sud Federacije utvrdi da su navedene odredbe Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona u nesaglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i to sa odredbama: člana I.1. (2), člana I.6., člana II.A.2.1. (1) d), člana II.A.2.1. (2) b), člana IV.B.3.9., člana V.1.1., člana V.2.7a., člana V.2.7b. i člana V.3.8. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. (c) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i člana 2. i člana 25. stav 1. tačke a) i b) Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima.
Predlažu da se citirane odredbe Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona utvrde neustavnim, da se prestanu primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda Federacije u "Službenim novinama Federacije BiH", da se naloži Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od šest mjeseci uskladi osporene odredbe Ustava sa presudom, te da se presuda objavi u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona".
Na osnovu člana 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je dana 19.09.2017. godine, pozvao skupštine spomenuta četiri kantona da se kao druga stranka u postupku izjasne na zahtjev Premijera Federacije Bosne i Hercegovine dostavljanjem svojih odgovora u roku od 30 dana.
a) Skupština Kantona 10 podneskom broj: 01-01/1-02-46.2/17 od 16.10.2017. godine obavijestila je Ustavni sud Federacije da je na sjednici od 11.10.2005. godine donijela Amandmane od V-X na Ustav Kantona 10 kojima je Amandmanom V promijenjen član 2. Ustava ovog Kantona tako da glasi: "Hrvati, Srbi i Bošnjaci kao konstitutivni narodi u Federaciji, zajedno sa ostalima i građani Kantona ostvaruju svoja suverena prava u Federaciji i Kantona u skladu sa Ustavom Federacije i ovim Ustavom", a Amandmanom VI na Ustav Kantona 10 da glasi: "Službeni jezici Kantona su jezici kojima govore: Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Službena pisma su latinica i ćirilica. Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave u skladu sa zakonom".
b) Skupština Zapadnohercegovačkog kantona podneskom broj: 01-01-O-6-XXXIV-1075/17-3 od 26.10.2017. godine obavijestila je Ustavni sud Federacije da je formirala Komisiju za izmjenu Ustava ovoga kantona da pripremi amandmane koji će, između ostalog, obuhvatiti i odredbe člana 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona.
c) Skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona podneskom broj: 02-02-111/17 od 23.10.2017. godine obavijestila je Ustavni sud Federacije da nije usaglasila zajednički stav po pitanju odgovora na zahtjev, te je dostavila dva odvojena i suprotna mišljenja članova Komisije za zakonodavno-pravna pitanja ove skupštine. Dva člana Komisije u mišljenju broj: 02-03-005/17 od 20.10.2017. godine osporavaju navode iz zahtjeva u pogledu naziva jezika na hrvatskom jeziku i smatraju da svakom narodu pripada pravo da svoj jezik naziva kako to njegov pravopis nalaže i smatraju neprihvatljivim da jedan narod nameće drugom pravila njegovog pravopisa ili da pravnom normom nameće pravila svoga jezika ili pravopisa drugom narodu. Napominju da je o navedenim pitanjima nadležni sud već postupao, pa ovu stvar smatraju presuđenom. Smatraju da se nisu stekli ni formalnopravni, a ni suštinski uslovi za usaglašavanje navedenih odredbi jer su principi konstitutivnosti hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda već ispoštovani. Prema njihovom mišljenju Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, "Odlukom broj: 41/02 od 06.10.2002. godine objavljenom u "Službenom glasniku BiH", broj: 52/02", je odredio konstitutivnost srpskog naroda sa svim pravima i sa važnošću na cijeloj teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Navedena odluka se primjenjuje i na teritoriji ovoga kantona i ima jaču snagu od ustavnih odredbi. U Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine nikada nije pokrenuta procedura niti izvršen postupak usklađivanja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sa spomenutom Odlukom, a kako nije bilo izmjena Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u tom pravcu, nije bilo osnova ni za promjenu izmjena Ustava ovoga kantona. U skladu sa tom Odlukom u Hercegovačko-neretvanskom kantonu od 2003. godine pripadnici srpskog naroda su dobili jedno mjesto u Vladi, mjesto zamjenika predsjedavajućeg u Skupštini i imaju Klub Srba kao ustavnu kategoriju. Postavljaju pitanje zašto bi ovaj kanton mijenjao svoj ustav, ako nije bilo promjena u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine. Ističu da su o prijedlozima iz zahtjeva Premijera Federacije Bosne i Hercegovine već odlučivali Ustavni sud Bosne i Hercegovine i Ustavni sud Federacije o čemu bi Ustavni sud Federacije trebao da vodi računa po službenoj dužnosti i kao o presuđenoj stvari. Na kraju predlažu da se prijedlog odbaci ili da se, na osnovu izloženih argumenata, odbije kao neosnovan.
Drugačijeg mišljenja su tri člana Komisije koji smatraju da je zahtjev Premijera Federacije Bosne i Hercegovine osnovan, iz razloga što je izostavljanje Srba kao konstitutivnog naroda u članu 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona suprotno članu I.1.(2), članu I.6. i članu II.2.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 5. stav 1. (c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Isto tako smatraju, da član 8. st. 1. i 2. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona (odnosi se naziv bosanskog jezika u Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona na hrvatskom jeziku) nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Odlučenja u presudama Ustavnog suda Federacije broj: U-12/97 od 19.11.1997. godine i 20.02.1998. godine, broj: U-7/98 od 07.07.1998. godine i broj: U-24/98 od 10.11.1998. godine, nisu primjenjive u konkretnom slučaju, jer iste nisu ispitivale usklađenost Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona sa međunarodnim konvencijama i članom I.1.(2), članom I.6. i članom II.A.2.1. (1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 5. stav 1. (c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Naglašavaju da je prijedlog da se na dnevni red Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona uvrste amandmani na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona po pitanjima konstitutivnosti Srba, naziva bosanskog i srpskog jezika i upotrebe ćiriličnog pisma, već nekoliko puta bio na dnevnom redu iste Skupštine (zadnji put 02.10.2017. godine). Međutim, za te amandmane nije se mogla obezbijediti potrebna većina glasova da bi se usvojili. Smatraju da je djelovanje Ustavnog suda Federacije u ovom predmetu veoma važan korak u uspostavljanju jednakosti svih naroda u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i otklanjanju opisane neusklađenosti Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-68/17 od 11.12.2017. godine dostavio zahtjev jedne trećine poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona na odgovor Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona i dana 19.01.2018. godine je obaviješten podneskom broj: 02-02-005/18 od 12.01.2018. godine da Komisija za zakonodavno-pravna pitanja Skupštine ovoga kantona nije usaglasila zajednički stav po pitanju odgovora na zahtjev za ocjenu ustavnosti zbog čega su Ustavnom sudu Federacije i dostavljena dva odgovora članova spomenute Komisije od 12.01.2018. godine sa potpuno suprotnim stavovima koji su identični sa stavovima članova ove Komisije u njihovim odgovorima dostavljenih Ustavnom sudu Federacije, dopisom broj: 02-02-111/17 od 23.10.2017. godine.
d) Skupština Posavskog kantona nije dostavila odgovor.
Ustavni sud Federacije je imajući u vidu značaj materije koja je predmet odlučivanja održao javnu raspravu dana 16.05.2018. godine. Raspravi su pristupili punomoćnik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, punomoćnici jedne trećine poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, kao i punomoćnici ispred Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, Posavskog kanona i Kantona 10. Ispred Skupštine Zapadnohercegovačkog kantona nije pristupio niko.
Punomoćnik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine je ostao kod navoda iz zahtjeva, s tim da je u odnosu na osporene odredbe Ustava Kantona 10 povukao zahtjev, jer su iste izmijenjene. Ipak, primijetio je da i dostavljeni amandmani nisu u cijelosti ispoštovali odluke ovoga suda koje se tiču neustavnosti naziva "županija", niti su ispoštovali odluke koje su ukazale na civilizacijske vrijednosti Evropskog suda za ljudska prava, jer kategorija "ostali" je u apsolutno marginalizovanom položaju kada je u pitanju jezik i pismo, ali to nije predmet ovoga slučaja, pa neće to dalje problematizovati. Podsjetio je da je ovaj sud davno donio nekoliko presuda u kojima je određene formulacije u ustavima kantona proglasio neustavnim i te presude do danas nisu izvršene. U bilo kojoj pravnoj državi neprihvatljivo je da se odluke najviših sudova ignorišu i da se javna vlast, bez bilo kakvog osjećaja odgovornosti, tako odnosi prema najvišim sudskim instancama. Smatra da u ovom dijelu Ustavni sud Federacije treba braniti svoj dignitet zbog neizvršavanja vlastitih odluka i zauzeti proaktivan stav naspram ignorisanja javne vlasti da to učini. Postoji i dodatno kršenje odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje nalažu da se odluke ovog suda moraju izvršavati, jer je to pozitivna ustavnopravna obaveza i u tom dijelu je potrebno utvrditi i dodatno kršenje, jer nema opravdanja za neizvršavanje odluka Suda. Kada se ne izvrši odluka ustavnog suda onda nastaje pravna praznina zato što određena materija ostaje neregulisana, a to znači istovremeno i nanošenje štete onim subjektima u Federaciji Bosne i Hercegovine koji imaju pravo i zaslužuju da budu normativno regulisani u skladu sa ustavom i međunarodnim pravom. Tu prije svega misli na pripadnike srpskog naroda, ostale i sve one kojima je uskraćeno pravo na zvanično korištenje ćirilice kao njihovog pisma, a u veoma sličnoj situaciji su i pripadnici bošnjačkog naroda kojima se uskraćuje pravo da svoj jezik nazivaju onako kako oni to žele. Smatra da se Sud treba odrediti u smislu pitanja eventualno presuđene stvari u odnosu na naziv "bošnjački" jezik, ali da faktički u tim kantonima egzistiraju ove norme kao da presuda ustavnog suda nije ni bilo.
U odgovoru iz Hercegovačko-neretvanskog kantona navedeno je da se riječ "bosanski" iz bosanskog jezika prevodi kao "bošnjački" na hrvatskom jeziku i da nijedan narod ne može određivati drugom narodu pravopis. Jedini komentar koji ovaj punomoćnik, kao punomoćnik, građanin ove države i profesor ustavnog prava u bilo kojem kapacitetu, na ovakav službeni odgovor jedne kantonalne vlasti jeste da na jeziku bilo koje evropske pravne države na koje se ugledamo, neizvršavanje odluka ustavnog suda se prevodi kao neodgovornost. Smatra da je ovo predmet koji pokazuje da u našoj državi postoje anticivilizacijske norme koje neko pokušava da odbrani. Ističe da je izreka prijedloga presude precizirana i da se od Ustavnog suda Federacije, obzirom na neizvršavanje ranijih odluka toga suda, traži da utvrdi i prelazna rješenja na period do šest mjeseci. Na taj način bi se odmah dobile norme u skladu sa međunarodnim standardima, Ustavom Bosne i Hercegovine i obavezujućom sudskom praksom najviših sudskih instanci. To se prije svega odnosi na član 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, član 2. Ustava Posavskog kantona, član 8. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, član 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i član 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona. Na taj način bi Ustavni sud Federacije odmah predvidio da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi zajedno sa Ostalim, da su ravnopravni uvažavajući duh jezika koji su usvojeni u pojedinim kantonima i da se predvidi da su službeni jezici kantona bosanski, hrvatski i srpski i da su latinica i ćirilica dva ravnopravna pisma.
Zahtjev je precizirao i tačno odredio koje odredbe kantonalnih ustava smatra da su povrijeđene.
Predstavnik jedne trećine poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona je istakao da su u aprilu 2016. godine Klub poslanika Bošnjaka i Klub poslanika Srba pokrenuli inicijativu pred Skupštinom Hercegovačko-neretvanskog kantona za usvajanje Amandmana XIII na Ustav tog kantona. Ova inicijativa je triput stavljana na dnevni red sjednica kantonalne Skupštine, ali zbog nedovoljnog broja glasova do danas nije uspjela da se stavi ni na dnevni red, zbog čega je i podnesen ovaj zahtjev. Na raspravi su istakli da Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona i dalje sadrži diskriminatorske odredbe, jer definitivno "ne vidi" predstavnike Srba, srpski jezik i pismo ćirilicu, da se kantonalno službeno glasilo i dalje štampa samo na bosanskom i hrvatskom jeziku, a ne i na srpskom jeziku i na ćirilici. Takođe, prije nekoliko mjeseci upućena je i inicijativa Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona za izmjenu Zakona o službenim novinama, ali Vlada na to još nije odgovorila. Što se tiče objašnjenja o upotrebi termina "bošnjački jezik" smatraju nepotrebnim da bilo šta komentarišu. Tačno je da se u tom Kantonu koristi bosanski jezik i ne vide onda šta je sporno i zašto se neki protive izmjeni kantonalnog Ustava da to i de facto bude propisano u Ustavu toga Kantona. Godinama se Skupštini ovoga Kantona ukazuje na postojanje diskriminatorskih članova u Ustavu tog Kantona, ali do danas nije postojala dobra volja za rješavanje ovih problema.
Punomoćnik Posavskog kantona je priznao da ta kantonalna Skupština nije usvojila amandmane na Ustav tog Kantona, navodeći kao razloge što je tokom 2014. godine taj Kanton zadesila velika poplava i bila je izborna godina, a predviđeno je da amandmani koji se odnose na ravnopravnost konstitutivnih naroda, ravnopravnost jezika i pisama tih naroda budu stavljeni na dnevni red sjednice Skupštine ovoga Kantona tokom ove kalendarske godine.
Punomoćnik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona je istakao da ne postoji stav Skupštine tog kantona, jer ne postoji jedinstveno viđenje ove problematike.
Drugi punomoćnik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, koji je i potpredsjednik Skupštine ovoga Kantona i predsjednik Komisije za Zakonodavno-pravna pitanja, smatra da navodi zahtjeva premijera Federacije Bosne i Hercegovine da se određeni članovi Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona zasnivaju na kršenju Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i Ustava Bosne i Hercegovine, nisu osnovani jer, po njemu, ovaj Kanton je u potpunosti implementirao sve odredbe koje se tiču konstitutivnosti sva tri naroda. Ostao je kod navoda dostavljenih u pismenoj formi, znači da je još 2003. godine konstituisan "srpski klub" u Skupštini, zamjenik predsjedavajućeg Skupštine je iz reda srpskog naroda, a Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona od 2003. godine do danas u svakom svom sazivu je imala po jednog predstavnika srpskog naroda. Zato tvrdi da u tom Kantonu ne postoji stvarna diskriminacija nehrvatskog stanovništva. Nametnuta Odluka Visokog predstavnika o amandmanima sadrži i dio koji propisuje da te izmjene i dopune imaju veću pravnu snagu od nedosljednih odredbi kantonalnih ustava, zakona i propisa i akata, te da stupanje na snagu ovih izmjena i dopuna nije potrebno donijeti dodatne normativne akte. Međutim, organi vlasti kantona i dalje imaju obavezu da usklade svoje ustave sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. U prvom zahtjevu se koristi termin "harmonizacija federalnih propisa", što je samo pokušaj bježanja od realnosti jer ni Ustav Federacije Bosne i Hercegovine nije promijenjen u propisanoj proceduri, kada su u pitanju pomenuti amandmani. Takva situacija traje do danas jer ni Predstavnički dom, a ni Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu usvojili pomenute izmjene i dopune Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vidu tih amandmana, a kako to nalaže Ustav i poslovnici o radu oba doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegvine. Zaključio je da se i federalna vlast u ovoj situaciji ponaša kao Hercegovačko-neretvanski kanton jer su ti amandmani suštinski implementirani, a u tekstualnim dijelovima ustava, i federalnog i ovih kantona, to nije slučaj, te je to, po njemu, vrlo važno prethodno pitanje koje Ustavni sud Federacije treba razriješiti. U svakodnevnom radu svih institucija kantonalne vlasti, pa i u radu kantonalne Skupštine, u svim aktima se koristi naziv bosanski jezik, što je već odavno verifikovano. Uvjeren je da nema povreda Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u smislu da je bilo ko diskriminisan, i smatra da nema logike da se mijenja kantonalni ustav, ako prethodno nije promijenjen federalni ustav, te da ne treba dozvoliti da vladaju različiti "aršini" kada su pitanju federalni ustav i kantonalni ustavi. Kantonalni ustav bi morao biti usklađen sa federalnim ustavom i to je jedini pravno relevantan izraz "u cijeloj ovoj priči".
Amandman II
U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se preambula, koja glasi:
"Uvjereni da demokratske institucije zasnovane na poštovanju ljudskih prava i sloboda najbolje stvaraju sklad između sebe i svojih zajednica,
Odbijajući nasilje rata,
U želji da doprinesu unapređenju mira,
U želji da unaprijede slobodu pojedinca i razvijaju slobodno tržište,
Vođeni principima Povelje Ujedinjenih naroda, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i opštim okvirnim sporazumom o miru u Bosni i Hercegovini, kao i njegovim aneksima (Opšti okvirni sporazum),
Narodi i građani Federacije Bosne i Hercegovine, koja je sastavni dio suverene države Bosne i Hercegovine, odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, ovim donose Ustav Federacije Bosne i Hercegovine".
Amandman XXVII
Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi, zajedno sa Ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, koja je sastavni dio suverene države Bosne i Hercegovine, odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, ovim donose Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Ovim amandmanom mijenja se zadnja alineja Preambule Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koja je izmijenjena Amandmanom II na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Amandman XXVIII
(1) Federacija Bosne i Hercegovine je jedan od dva entiteta države Bosne i Hercegovine i ima svu vlast, nadležnosti i odgovornosti koje Ustavom Bosne i Hercegovine nisu date u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine.
(2) Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, ravnopravno uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine, definisanu Aneksom II Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
Ovim amandmanom mijenja se član I.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji je izmijenjen Amandmanom III na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Amandman XXIX
(1) Službeni jezici Federacije Bosne i Hercegovine su: bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica.
(2) Ostali jezici mogu se koristiti kao sredstvo komunikacije i nastave.
Ovim amandmanom mijenja se član I.6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Član II.A.2.1.(1) d)
(…)
(1) Sva lica na teritoriji Federacije uživaju prava na:
(...)
d) zabranu svake diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, polu, jeziku, religiji ili vjerovanju, političkim ili drugim uvjerenjima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu;
(…)
Član II.A.2.1.(2) b)
(2) Svi građani uživaju sljedeća prava:
b) politička prava: da učestvuju u javnim poslovima; da imaju jednak pristup javnim službama; da biraju i budu birani.
Član IV.C.3.10.(2)
"b) na zahtjev Premijera, kantona ili jedne trećine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, utvrdit će da li su ustav kantona i amandmani na ustav, predloženi zakon ili zakon koga je usvojilo to zakonodavno tijelo, u skladu sa ovim ustavom;"
Član V.1.1.
U izvršavanju svojih nadležnosti utvrđenih u članovima III.2. i 4. svaki kanton će:
a) preduzeti sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u članovima II. A. 1. do 7. i predviđenih u instrumentima u Aneksu, i djelovat će u skladu sa ovim ustavom;
b) izvršavati svoje nadležnosti vodeći računa o nacionalnoj strukturi stanovništva u svakom gradu ili opštini i
c) osigurati da konstitutivni narodi i pripadnici grupe Ostalih budu proporcionalno zastupljeni u ministarstvima kantona. Takva proporcionalna zastupljenost u skladu je sa popisom stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7.
Član V.1.4
Svaki kanton ima ustav kojim se osiguravaju:
a) dolje navedene institucije;
b) zaštita prava i sloboda utvrđenih ovim ustavom.
Ustavi kantona moraju biti u skladu sa ovim ustavom.
Amandman LXXX
Iza člana V.2.7. dodaje se novi naslov i članovi V.2.7.a) i b) koji glase:
"Mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa
Član V.2.7a.
1) Lista vitalnih nacionalnih interesa koji se štite u kantonima identična je listi sadržanoj u članu IV.5.17.a. ovog ustava. Klubovi iz člana IV. 5. 17.a. ovog ustava su u kantonima klubovi delegata formirani u skladu sa članom V.2.7. stav 2. ovog ustava.
2) Ako je više od jednog predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg zakonodavnog organa kantona tvrde da neki zakon spada u listu vitalnih interesa utvrđenih u članu IV.5.17.a. ovog ustava, za usvajanje takvog zakona potrebna je:
- većina glasova unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda zastupljenih u datoj skupštini kantona.
3) Predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg zakonodavnog organa kantona dužni su da u roku od sedam dana odluče da li neki od zakona, propisa ili akata potpada pod listu iz stava 2. ovog člana.
4) Ako samo jedan predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg tvrdi da zakon, propis ili akt potpada pod listu vitalnih interesa, dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba jednog od konstitutivnih naroda datog zakonodavnog organa može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih nacionalnih interesa."
Član V.2.7b.
(1) U slučaju da dvotrećinska većina jednog od klubova konstitutivnih naroda u skupštini kantona odluči da se neki zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes, za usvajanje takvog zakona, propisa ili akta, potrebna je većina glasova unutar svakog kluba konstitutivnih naroda zastupljenih u zakonodavnom organu kantona.
(2) Ako se većina iz stava 1. ovog člana ne može postići, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji donosi konačnu odluku o tome da li se dati zakon, propis ili akt odnosi na vitalni interes konstitutivnog naroda.
(3) Ustavni sud Federacije, u slučaju iz ovog člana, postupa na način predviđen u članu IV. 6. 18.a. ovog ustava.
(4) Ako Sud odluči da se radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt se smatra neusvojenim, te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu proceduru. U tom slučaju predlagač ne može podnijeti isti tekst zakona, propisa ili akta.
(5)U slučaju da Ustavni sud odluči da se ne radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt se smatra usvojenim/usvaja se prostom većinom glasova."
B. Ustavi kantona
B.1. Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona
("Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona", br.: 2/98, 3/98, 4/00 i 7/04)
Član 1.
Hrvati i Bošnjaci, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima ostvarujući svoja suverena prava uspostavljaju Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljem tekstu: "Kanton").
Član 7. stav 2.
Za prihvaćanje simbola potrebna je većina glasova u Skupštini Kantona, uključujući većinu glasova bošnjačkih poslanika i većinu glasova hrvatskih poslanika.
Član 8. (tekst na bosanskom jeziku)
Službeni jezici Kantona su bosanski i hrvatski jezik.
Službeno pismo je latinica.
Ostali jezici se mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave, u skladu sa zakonom.
Članak 8. (tekst na hrvatskom jeziku)
Službeni jezici Županije su hrvatski i bošnjački jezik.
Službeno pismo je latinica.
Ostali jezici se mogu rabiti kao sredstva komunikacije i nastave, u skladu sa zakonom.
Član 18. stav 2.
Zakon iz prethodnog stava donosi se dvotrećinskom većinom glasova, uključujući većinu glasova hrvatskih poslanika i većinu glasova bošnjačkih poslanika.
Član 37.
Odluke koje se tiču vitalnih interesa bilo kog od konstitutivnih naroda u Kantonu, zahtijevaju saglasnost većine poslanika u Skupštini, uključujući većinu bošnjačkih i većinu hrvatskih poslanika.
Primjena odredbe iz stava 1. ovog člana može se zahtijevati većinom glasova bošnjačkih ili hrvatskih poslanika prisutnih na sjednici.
Ukoliko je većina preostalih poslanika protiv primjene odredbe iz stava 1. ovog člana osnovat će se zajednička komisija bošnjačkih i hrvatskih poslanika radi razrješenja tog pitanja.
Ako komisija nije u mogućnosti da to pitanje razriješiti u roku od sedam dana od pozivanja na odredbu iz stava 1. ovog člana, pitanje će po hitnom postupku riješiti najviši sud Kantona, ukoliko je to pitanje u isključivoj nadležnosti Kantona.
Ako to pitanje nije u isključivoj nadležnosti Kantona odluku donosi najviši sud Kantona uz mogućnost žalbe Ustavnom sudu Federacije.
Postupak pred sudom iz stava 3. i 4. ovog člana urediće se posebnim zakonom.
Član 48.
Vlada Kantona sastoji se od predsjednika, zamjenika predsjednika i ministara.
Predsjednik i zamjenik predsjednika, te resorni ministri i njihovi zamjenici ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.
Vladu čine jednak broj članova iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda kao i određeni broj članova koje čine ostali.
Član 52. stav 4.
Uredbe iz stava 1. ovog člana Vlada donosi dvotrećinskom većinom uključujući većinu glasova članova Vlade iz reda hrvatskog naroda i većinu glasova članova Vlade iz reda bošnjačkog naroda.
Član 85. stav 1.
Amandmane na Ustav može predlagati guverner u saglasnosti sa zamjenikom guvernera, Vlada Kantona, većina poslanika u Skupštini ili većina bošnjačkih ili hrvatskih poslanika u Skupštini Kantona.
B.2. Ustav Zapadnohercegovačkog kantona
("Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona", br.: 1/96, 2/99, 14/00, 17/00, 1/03, 10/04 i 17/11)
Član 10. stav 1.
"Službeni jezici Kantona su hrvatski i bošnjački jezik. Službeno pismo je latinica".
B.3. Ustav Posavskog kantona
("Narodne novine Posavskog kantona", br.: 1/96, 3/96, 7/99, 3/00, 5/00 i 7/04)
Član 2.
"Hrvati i Bošnjaci, kao konstitutivni narod u Federaciji, zajedno sa ostalim građanima Kantona ostvaruju svoja suverena prava u Federaciji i kantonu, u skladu sa Ustavom Federacije i ovome Ustavu".
Član 10. stav 1.
"Službeni jezici kantona su hrvatski i bošnjački jezik. Službeno pismo je latinica".
A. Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Djelimična Odluka broj: U-5/98 III od 30.06. i 01.07.2000. godine ("Službeni glasnik BiH", broj: 23/00).
B. Ustavnog suda Federacije
- Presuda broj: U-12/97 od 19.11.1997. i 20.02.1998. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 24/98), i
- Presuda broj: U-7/98 od 07.07.1998. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 34/98).
Na osnovu navoda iz zahtjeva, odgovora na zahtjeve, navoda iznesenih na javnoj raspravi Ustavni sud Federacije je utvrdio sljedeće:
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je lice ovlašteno za podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti kantonalnih ustava. Takođe, jedna trećina poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona ovlaštena je za podnošenje zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Predmet zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti su odredbe člana 1., člana 7. stav 2., člana 8., člana 18. stav 2., člana 37., člana 48., člana 52. stav 4. i člana 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, člana 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona, člana 2. i člana 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona i člana 2. i člana 10. st.1. i 2. Ustava Kantona 10, odnosno njihove usklađenosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i obavezujućim međunarodno-pravnim dokumentima navedenim u zahtjevima Premijera Federacije Bosne i Hercegovine i jedne trećine poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, po kojima se vodi jedinstven postupak Rješenjem o spajanju postupaka ovog suda broj: U-48/17 od 14.03.2018. godine.
Ustavom Hercegovačko-neretvanskog kantona je propisano da su konstitutivni narodi Hrvati i Bošnjaci, u tekstu na hrvatskom jeziku da su službeni jezici u tom kantonu hrvatski i "bošnjački", te da je službeno pismo latinica. Takođe, u odnosu na član 7. stav 2., član 18. stav 2., član 37. st. 1., 2. i 3., član 48. stav 3., član 52. stav 4. i član 85. stav 1., da pitanja prihvatanja simbola, delegacije zakona na federalni nivo vlasti, procedure zaštite vitalnih interesa konstitutivnih naroda, nacionalni sastav Vlade Kantona, donošenje uredbi sa zakonskom snagom u vanrednim okolnostima i procedure donošenja amandmana na Ustav kantona mogu biti pokrenuta kvalifikovanom većinom poslanika iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda.
Ustavom Zapadnohercegovačkog kantona propisani su kao službeni jezici hrvatski i "bošnjački", te latinica kao službeno pismo.
Ustavom Posavskog kantona propisano je da su Hrvati i Bošnjaci konstitutivni narodi u Federaciji Bosne i Hercegovine, te hrvatski i "bošnjački" jezik kao službeni jezici, a latinica službeno pismo.
Djelimičnom Odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj: U-5/98 III od 30.06. i 01.07.2000. godine u pogledu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ocijenio neustavnim tada važeće odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u kojima su izostavljeni Srbi kao konstitutivan narod, te srpski jezik i ćirilično pismo kao službeni jezik i pismo. Odluke o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, kako se uobičajeno nazivaju, rezultovale su amandmanskim izmjenama na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine koje je donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Odlukom broj: 149/02 od 19.04.2002. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 16/02). Bez obzira što navedeni amandmani na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine nisu usvojeni na Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, a što je kao prethodno pitanje delegirao punomoćnik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, ova amandmanska intervencija Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu je, kao i brojne ostale, donijeta u okviru njegovog mandata i sastavni je dio Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Preambulom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su narodi i građani Federacije Bosne i Hercegovine odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnosti, demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda.
Amandmanima XXVII, XXVIII i XXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, propisano je da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi u Federaciji Bosne i Hercegovine, da zajedno sa ostalima i građanima Federacije Bosne i Hercegovine ravnopravno uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine, te da su bosanski, hrvatski i srpski jezik službeni jezici, a latinica i ćirilica službena pisma.
Ustavni sud Federacije, Presudom broj: U-12/97 od 19.11.1997. i 20.02.1998. godine, utvrdio je da naziv jezika "bošnjački" u članu 10. Ustava Posavskog kantona nije u skladu sa tada važećom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Isto tako, Ustavni sud Federacije, Presudom broj: U-7/98 od 07.07.1998. godine utvrdio je da naziv službenih jezika "hrvatski i bošnjački" propisanih u član 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona nije u skladu sa tada važećom odredbom Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, sve u pogledu naziva "bošnjački" jezik.
Navedenim presudama Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine je pitanje naziva jezika "bošnjački" u materijalnopravnom smislu riješeno na način da je utvrđeno da taj naziv nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Navedene ustavnosudske odluke očigledno nisu izvršene jer se i nadalje u osporenim odredbama kantonalnih ustava propisuje "bošnjački" jezik. No, kako u ovom postupku, Ustavni sud Federacije utvrđuje usaglašenost osporenih kantonalnih ustava sa važećim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u ovom dijelu je ranijim odlukama Ustavnog suda Federacije pitanje naziva jezika promatrano sa stanovišta tada važećih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, izmijenjenih 2002. godine navedenom amandmanskom intervencijom, to ovaj sud ne smatra da je u pitanju "presuđena stvar" u procesno pravnom smislu, te je pitanje službenih jezika ocjenjivao u vezi sa njihovom usaglašenošću sa važećim, relevantnim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Takođe, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine regulisano je pitanje ravnopravnog učešća poslanika sva tri konstitutivna naroda u vršenju zakonodavnih i izvršnih nadležnosti u kantonu, propisanih u osporenim odredbama.
Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije utvrdio je u tač. 1. i 2. izreke presude da su odredbe člana 1., člana 7. stav 2. člana 8. st. 1. i 2., člana 18. stav 2., člana 37. st. 1., 2. i 3., člana 48. stav 3., člana 52. stav 4. i član 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona; člana 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i člana 2. i člana 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona u nesaglasnosti sa jasnim, preciznim i obavezujućim odredbama amandmana XXVII, XXVIII i XXIX na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, koji propisuju da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni narodi; da zajedno sa Ostalima i građanima ravnopravno uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine, te da su službeni jezici u Federaciji Bosne i Hercegovine bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik i da su službena pisma latinica i ćirilica.
Nasuprot tome, ustavi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Posavskog kantona ne prepoznaju Srbe kao konstitutivni narod, nego samo Hrvate i Bošnjake, suprotno izričitim odredbama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona u tekstu na hrvatskom jeziku i Ustav Zapadnohercegovačkog i Ustav Posavskog kantona propisuju "bošnjački" jezik kao jedan od službenih jezika, a takođe ne propisuju srpski jezik kao jedan od tri službena jezika u Federaciji Bosne i Hercegovine. Niti jedan od pomenutih ustava ne predviđa ćirilično pismo kao jedno od službenih pisama.
U odnosu na Ustav Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ustavni sud Federacije Bosne u Hercegovine u skladu sa članom 13. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva, utvrdio je u tački 1. izreke Presude i neustavnost drugih odredbi tog Ustava, jer iste razrađuju postupak prihvatanja simbola, delegiranje kantonalne nadležnosti na federalnu vlast, postupak po odlukama koje se tiču vitalnog nacionalnog interesa, sastav Vlade Kantona, donošenje odluka Vlade u vanrednim okolnostima, te postupak donošenja amandmana na Ustav tog kanton, pri čemu su izostavljeni Srbi kao konstitutivni narod, sa jednakim pravima kao Hrvati i Bošnjaci.
Imajući u vidu ovakvu činjeničnu i pravnu situaciju, a polazeći od toga da ustavi kantona moraju biti usklađeni sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je osim utvrđivanja neustavnosti konkretnih odredbi u tački 1. izreke, donio u smislu člana 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine prelazno rješenje kojim je naložio Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, Skupštini Posavskog kantona i Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona da odmah, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave ove presude u službenim glasilima, donesu amandmane na ustave tih kantona u skladu sa amandmanima XXVII, XXVIII stav 2. i XXIX stav 1. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, do kada će se neposredno primjenjivati navedene odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Na sjednici Suda sa javnom raspravom održanoj dana 16.05.2018. godine punomoćnik Premijera Federacije Bosne i Hercegovine je povukao dio zahtjeva koji se odnosi na ocjenu ustavnosti člana 2. i člana 10. st.1. i 2. Ustava Kantona 10 iz razloga što su amandmanima V i VI na Ustav Kantona 10 izmijenjene osporene odredbe, čime je otklonjena njihova neustavnost. Ustavni sud Federacije je prihvatio povlačenje dijela zahtjeva u odnosu na Ustav tog kantona i u smislu člana 42. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, donio odluku o obustavi postupka kako je to navedeno u tački 4. izreke ove Presude.
Kako u smislu člana IV.C.3.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, danom objave u službenim novinama odredbe ustava kantona koje su ocijenjene suprotnim Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine prestaju da važe, odnosno nisu više u primjeni, ovim prelaznim rješenjem Ustavni sud Federacije je otklonio mogućnost eventualne pravne praznine, a period od šest mjeseci u skladu sa članom 40. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine smatra se primjerenim da Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Posavskog kantona donesu amandmane na ustave tih kantona kojim će u skladu sa ovom presudom biti otklonjene utvrđene neustavnosti.
U tački 3. izreke presude Ustavni sud Federacije je utvrdio da su u pitanju norme neutralnog karaktera, koje nisu suprotne Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije, imajući u vidu da su standardi nediskriminacije, jednakopravnosti građana, kao i standardi konstitutivnosti sva tri naroda koji zajedno sa Ostalima i građanima Federacije Bosne i Hercegovine donose ustav i jednakopravno učestvuju u životu na cijelom području Federacije, ravnopravno je uređujući, ugrađeni u Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije ne smatra potrebnim da, kada je već utvrdio neustavnost pojedinih odredbi kantonalnih ustava u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, dalje elaborira i utvrđuje njihovu nesaglasnost sa tim međunarodnim dokumentima.
Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: dr. sc. Šahbaz Džihanović, potpredsjednik Suda, Mirjana Čučković, Aleksandra Martinović, prof. dr. Edin Muminović, dr. sc. Kata Senjak i Mladen Srdić, sudije Suda.
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.
Bosna i Hercegovina
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
USTAVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: U-48/17
Sarajevo, 19.11.2019. godine
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu utvrđivanja izvršenja odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana 5. stav 2. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 6/95 i 37/03) i člana 61. stav 7. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 40/10 i 18/16) na sjednici održanoj dana 19.11.2019. godine, donio je
R J E Š E NJ E
Utvrđuje se da Presuda Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-48/17 od 16.05.2018. godine, objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj: 56/18, kojom je utvrđeno da član 1., član 7. stav 2., član 8. st. 1. i 2., član 18. stav 2., član 37. st. 1., 2. i 3., član 48. stav 3., član 52. stav 4. i član 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona; član 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i član 2. i član 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te je naloženo Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona i Skupštini Posavskog kantona da odmah, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave ove presude u službenim glasilima, donesu amandmane na ustave tih kantona u skladu sa amandmanima XXVII, XXVIII stav 2. i XXIX stav 1. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, do kada će se neposredno primjenjivati navedene odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nije izvršena.
Rješenje objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“, „Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona“, „Narodnim novinama Posavskog kantona“, „Narodnim novinama Zapadnohercegovačkog kantona“ i „Narodnim novinama Kantona 10“.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) je odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine i jedne trećine poslanika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona za utvrđivanje ustavnosti člana 1., člana 7. stav 2., člana 8., člana 18. stav 2., člana 37., člana 48., člana 52. stav 4. i člana 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, člana 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona, člana 2. i člana 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona i člana 2. i člana 10. st. 1. i 2. Ustava Kantona 10, na sjednici održanoj 16.05.2018. godine, donio presudu kojom je utvrđeno da član 1., član 7. stav 2., član 8. st. 1. i 2., član 18. stav 2., član 37. st. 1., 2. i 3., član 48. stav 3., član 52. stav 4. i član 85. stav 1. Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona; član 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i član 2. i član 10. stav 1. Ustava Posavskog kantona nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te naložio Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona, Skupštini Zapadnohercegovačkog kantona i Skupštini Posavskog kantona da odmah, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave ove presude u službenim glasilima, donesu amandmane na ustave tih kantona u skladu sa amandmanima XXVII, XXVIII stav 2. i XXIX stav 1. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, do kada će se neposredno primjenjivati navedene odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. „Službene novine Federacije BiH“, broj: 56/18 objavljene su 18.07.2018. godine, iz čega proizilazi da su skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Posavskog kantona trebale postupiti po nalogu Suda (donijeti amandmane na svoje ustave u skladu sa amandmanima XXVII, XXVIII stav 2. i XXIX stav 1. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine) u roku od šest mjeseci, tj. do 18.01.2019. godine.
Ustavni sud Federacije je aktom broj: S-47-1/19 od 01.07.2019. godine, zatražio od Premijera Federacije Bosne i Hercegovine Izjašnjenje o izvršenju presuda Ustavnog suda Federacije. Zahtjevi su se odnosili na izvršenje osamnaest presuda Ustavnog suda Federacije, između ostalih, i pomenute presude.
Premijer Federacije Bosne i Hercegovine je podneskom broj: 03-23-756/2019 PO od 06.08.2019. godine, dostavio Ustavnom sudu Federacije Izjašnjenje o izvršenju presuda Ustavnog suda Federacije V.broj 922/2019 godine od 31.07.2019. godine.
U Izjašnjenju je, između ostalog, navedeno da je Presudom broj: 48/17 od 16.05.2017. godine, koja je objavljena u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj: 56/18 od 18.07.2018. godine utvrđena neustavnost pojedinih odredbi kantonalnih ustava, te da je Sud skupštinama Hercegovačko-neretvanskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Posavskog kantona ostavio rok od šest mjeseci da donesu amandmane na svoje ustave u skladu sa amandmanima XXVII, XXVIII stav 2. i XXIX stav 1. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, koji je istekao 18.01.2019. godine. U vezi izvršenja ove Presude nijedna od pomenutih kantonalnih skupština nije postupila po nalogu Suda iz različitih razloga: skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona i Zapadnohercegovačkog kantona nisu još zauzele konačni stav o izvršenju ove Presude, a Skupština Posavskog kantona planirala je tokom 2019. godine donijeti amandmane na Ustav Posavskog kantona uz napomenu da se u skladu sa Presudom u ovom kantonu neposredno primjenjuju amandmani XXVII, XXVIII stav 2. i XXIX stav 1. na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Federacije u funkciji zaštite principa ustavnosti kao temelja demokratije i vladavine prava, odlučio je kao u izreci rješenja iz sljedećih razloga:
Članom IV.B.3.7.c) (I) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisana je nadležnost Premijera Federacije Bosne i Hercegovine, da je, između ostalog, nadležan za „provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti, uključujući izvršenja odluka sudova Federacije“.
Članom IV.C.12. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da su odluke Ustavnog suda Federacije konačne i obavezujuće, te su propisane i pravne posljedice odluka ovog suda, koje su nadalje razrađene odredbama čl. 40. i 41. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i članom 61. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine .
Nakon uvida u podatke koje je dostavio Premijer Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije je utvrdio da Presuda ovog suda broj: U-48/17 od 16.05.2018. godine nije izvršena. Pomenute kantonalne skupštine nisu usaglasile odredbe kantonalnih ustava sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine u roku u kojem su bile obavezne da to učine, jer se navedene neustavne odredbe pomenutih kantonalnih ustava ne primjenjuju od 18.07.2018. godine. Skupštine ovih kantona se ne mogu izuzeti od obaveze izvršenja ove Presude, bez obzira na činjenicu da su na snazi relevantne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine koje se primjenjuju i u tim kantonima, imajući u vidu hijerarhijski odnos kantonalnih ustava u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
Stoga je Ustavni sud Federacije, u skladu sa pomenutim odredbama, odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr.sc. Kata Senjak, sudije Suda.
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.