Ustavni sud Federacije BiH, na temelju članka IV. C. 10 (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici od 7. srpnja 1998. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da čl. 8, 9, 10. i 30. Ustava Zapadnoherce­govačkog kantona ("Narodne novine Županije Zapadnoherce­govačke", broj 1/96), nisu u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se da upotrebom naziva "županija" u čl. 1-18, 21,  26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se daje članak Il. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Narodnim novinama Zapadnohercegovačkog kan­tona".

Obrazloženje

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Edhem Bičakčić, pod brojem 01.7.192/98 podnio je 5.3. 1998. godine Ustavnom sudu Federacije BiH Zahtjev za utvrđivanje ustavnosti čl. 8, 9, 10, 11. i 30. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i čl. od 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 46, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Kantona u kojima je sadržana riječ "županija".

U obrazloženju zahtjeva naveo je da su čl. 8. i 9. Ustava Kantona kojima se uređuje grb i zastava ovog Kantona, koncipi­rani na način koji upućuje na prisustvo samo jednog konstitu­tivnog naroda (Hrvata), suprotni čl. Il. (1). II A. 2. (1) d) i V 4. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se garantira nacionalna ravnopravnost, utvrđuje konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata, zabranjuje diskriminacija po nacionalnom porijeklu i predviđa da se kantonalnim ustavom osigurava zaštita prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije BiH. Člankom 10. stavak 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona uređeno je da su službeni jezici Kantona "hrvatski i bošnjački jezik", suprotno je članku I 6. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, spram kojeg su službeni jezici u Federaciji "bosanski jezik i hrvatski jezik". Člankom Il. Ustava Kantona nedosljedno je preuzet članak V. 3. Ustava Federacije BiH, tako da je dobio drugi smisao i da je članak 30. Ustava Kantona koji uređuje da Kanton ima "župana" suprotan članku V. 3. 8. (1) Ustava FBiH kojim je uređeno da svaki kanton ima "predsjednika", da Ustav Federacije BiH ne poznaje ni termin "županija" nego termin "kanton", (čl. I. 2, V. 4. stavak 2.) i da upotreba naziva "županija" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 46, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Kantona nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH.

U odgovoru na zahtjev od 17.4.1998. godine predsjedatelj Skupštine Zapadnohercegovačkog kantona, Ivan Paponja, naveo je da je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine uredio grb i zastavu samo za Federaciju i da je pravo kantona da samostalno uređuju svoja znamenja, da je ustrojstvo pučanstva u Kantonu 98,5% Hrvata i 1,5% Bošnjaka, pa je nelogično očekivati da se ugrađuje znamenje bošnjačkog naroda, i da su osporeni članci koji uređuju grb i zastavu Kantona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Pored toga naveo je da je naziv jezika određen suglasno članku I.6. (1) Ustava Federacije na hrvatskom jeziku spram izvornog teksla kojeg je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine 30. 3. 1994. godine i da je članak Il. Ustava Kantona u skladu sa člankom V. 1. 3. Ustava Feder­acije, te da su nazivi "župan" i "županija" koji se koriste u članku 30. Ustava Kantona umjesto "predsjednik" i "kanton" u skladu s Ustavom Federacije kojim se osiguravaju jednaka prava konsti­tutivnim narodima (Bošnjacima i Hrvatima).

Amandmanom III na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine osigurana je konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata na teritoriju Fed­eracije BiH, koja se sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima. Zbog toga ovaj Sud nalazi da te­meljna ideja ravnopravnosti ova dva naroda mora biti održana i na kantonalnoj razini odnosno na svim razinama Federacije.

Ta ideja mora doći do izražaja i u znamenju kantona (grbu i zastavi). Znamenje kantona ne smije predstavljati tradiciju samo jednog konstitutivnog naroda, jer je to protivno temeljnoj ideji Ustava Federacije o ravnopravnosti ova dva naroda. Prema tomu, grb i zastava moraju izražavati pripadnost Federaciji i kantonu. To znači da mogu sadržavati i regionalne zemljopisne karakter­istike kantona (članak I. 2.).

Kako su grb i zastava u čl. 8. i 9. Ustava Kantona koncipirani na način da su u njima izražene tradicije samo jednog konstitu­tivnog naroda (Hrvata), u suprotnosti su s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Člankom 10. stavak 1. Ustava Kantona uređeno je da su službeni jezici Kantona "hrvatski i bošnjački jezik", što je u suprotnosti sa člankom I. 6. (1) Ustava Federacije ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94 od 21. srpnja 1994. godine), objavljenom na bosanskom i hrvatskom jeziku, kojim je pro­pisano da su službeni jezici Federacije "bosanski i hrvatskijezik".

Utvrđeno je da članak 30. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona kojim je uređeno da Kanton ima "župana", nije u skladu sa člankom V. 3. 8. (1) Ustava Federacije kojim je uređeno da svaki kanton ima "predsjednika". Ustav Federacije ne poznaje naziv "županija" već koristi naziv "kanton" za pojam federalnih jedinica (čl. I. 2., V. 4. stavak 2.). Stoga upotreba naziva "županija" umjesto "kanton" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Zapadnoherce­govačkog kantona, nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Člankom V. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine uređeno je da kantoni sa bošnjačkom ili sa hrvatskom većinom mogu osnivati vijeća kantona u cilju koordiniranja politike i aktivnosti u svezi sa pitanjima od zajedničkog interesa za njihove zajednice i radi izvješćivanja svojih predstavnika u Domu naroda. Vijeća mogu osnivati koordinacijska tijela, kao što su komisije i radne grupe, radi razmjene izvješća i usklađivanja aktivnosti kantona, u izvršavanju njihovih nadležnosti, ali ne mogu obuhvatati vojne i političke dogovore.

Sadržaj ove norme preuzet je člankom Il. U stava Kantona tako da njime nisu proširene ovlasti Kantona na vojne i političke dogovore.

Stoga je utvrđeno da osporeni članak Il. Ustava Zapadno­hercegovačkog kantona nije u suprotnosti s člankom V. 3. U stava Federacije Bosne i Hercegovine.

Broj U-7/98                                                                                                                        Predsjednik 

7. srpnja 1998. godine                                                                                 Ustavnog suda Federacije BiH

Sarajevo                                                                    

                                                                                                                                Muamer Herceglija, v.r. 

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudaca mr. Mirka Boškovića i Draška Vulete u predmetu broj U-7/98

U predmetu U-7/98 Ustavni sud je, pored ostalog, donio presudu kojom je usvojio zahtjev Premijera i utvrdio da čl. 8. i 9. Ustava Županije Zapadnohercegovačke nisu u skladu sa Usta­vom Federacije Bosne i Hercegovine. Smatramo da su navedeni članci u skladu sa Ustavom Federacije iz slijedećih razloga:

Prije svega ističemo da Ustav Federacije ne sadrži odredbe o grbu i zastavi kantona kao njegovom znamenju, kao ni odredbe koje bi predstavljale naputke kantonu o tome kako bi moralo izgledati to znamenje. Nasuprot  tomu i ne ulaženjem u razloge takvog rješanja, Ustav Federacije, u članku 12. obvezuje kantone da nazive kantona odrede isključivo spram gradova koji su sjedište odgovarajućih kantonainih vlasti ili spram regionalnim zemljopisnim karakteristikama.

U zahtjevu Premijera i u tijeku raspravljanja o ovom dijelu zahtjeva ističe se da je izgled grba i zastave Županije Zapadno­hercegovačke neprihvatljiv sa gladišta nacionalne ravno­pravnosti konstitutivnih naroda Federacije, koja je zagarantirana već u Preambuli Ustava Federacije. Taj izgled da upućuje na nazočnost samo Hrvata na području Županije, a niti jedan detalj sa ovih znamenja da ne upućuje na nazočnost Bošnjaka na tom prostoru.

Pomenute tvrdnje ne mogu se osporiti, a naročito pravo oba konstitutivna naroda na nacionalnu ravnopravnost. Međutim, bitnim i odlučnim u ovoj ustavno-pravnoj stvari čini se pitanje razine i načina zaštite te ravnopravnosti, bolje reći vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda u Federaciji. Mislimo da se ta zaštita Ustavom Federacije osigurava samo na federalnoj razini i u katonima s posebnim režimom. Kada je riječ o federal­noj razini ta je zaštita vidljiva u brojnim odredbama Ustava Federacije, kao npr.: članak I. 5. (2); članak I. 6. (3); članak IV. A. 18; članak IV. B. 2 itd. Zaštita vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda u kantonu sa posebnim režimom osigurava se ustavnim instrumentima predviđenim u članku 12. Amand­mana I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

Glede ostalih kantona (članak V. I. do 11. Ustava Federacije) očigledno je da u Ustavu nisu sadržane odredbe o zaštiti nacion­alne ravnopravnosti, odnosno o zaštiti vitalnih interesa jednog od konstitutivnih naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ustavne odredbe o tim kantonima ukazuju na nacionalni sastav pučanstva na području kantona i, samo izuzetno, i to podredno na zastu­pljenost konstitutivnih naroda u vladi kantona. Vlada mora, naime, odražavati nacionalni sastav pučanstva kao cjelosti, s tim, da se u svakom slučaju osigurava zastupljenost konstitutivnih naroda (članak V. 8. (5) Ustava Federacije).

Prema tomu, kada su u pitanju grb, zastava i druga znamenja Federacije Bosne i Hercegovine, oni se mogu utvrditi samo suglasnošću većine glasova bošnjačkih izaslanika i većine gla­sova hrvatskih izaslanika u Domu naroda (članak I. 5. (2) Ustava Federacije). Glede znamenja kantona sa posebnim režimom, također se osigurava nacionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda, jer se znamenja (kao pitanja od vitalnog interesa konsti­tutivnog naroda) mogu utvrditi suglasnošću većine zastupnika u zakonodavnom tijelu kantona, uključujući većinu bošnjačkih zastupnika i većinu hrvatskih zastupnika (članak 12. Amand­mana I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine).

U Ustavu Federacije se ne predviđaju instrumenti zaštite nacionalne ravnopravnosti jednog od konstitutivnog naroda, pa ni kada je u pitanju utvrđivanje znamenja, u kantonima koji nemaju status kantona sa posebnim režimom. U svezi s tim moglo bi se zaključiti da se u tim kantonima znamenja mogu utvrditi na način predviđen ustavom kantona i bez mogućnosti da se zaštiti nacionalna ravnopravnost jednog od konstitutivnih naroda u kantonu pri odlučivanju o znamenju. Istovremeno i to da konsti­tutivni narod u kantonu koji smatra da mu je ugrožen vitalni interes nema mogućnost da snagom Ustava Federacije zaštiti taj interes.

Nije, po našem mišljenju, prihvatljivo gledište koje je is­taknuto u zahtjevu Premijera a prihvaćeno od Suda pri odlučivanju o ovom pitanju, da je izgled grba i zastave Županije Zapadnohercegovačke neprihvatljiv s gledišta nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda Federacije koja da je zagaranti­rana Amandmanom III na Ustav Federacije odnosno u članku I.1. (1) Ustava, pa da stoga čl. 8. i 9. Ustava Županije Zapadnoher­cegovačke, koji reguliraju pitanje grba i zastave Županije, nisu u skladu sa naprijed citiranim odredbama Ustava Federacije.

Naime, Amandmanom III na Ustav Federacije odnosno člankom I. 1. (1) Ustava Federacije regulirano je da Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi zajedno s ostalim, i građani Bosne i Hercegovine sa teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, ostvarujući svoja suverena prava, preoblikuju unutarnje ustro­jstvo teritorija Federacije Bosne i Hercegovine koji je definiran Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma, tako da se Federacija Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.

Naprijed citirana odredba Amandmana III na Ustav Feder­acije odnosno članak I. 1. (1) Ustava Federacije, po našem mišljenju, ne sadrži odredbe iz kojih bi se mogao izvesti zak­ljučak da se njima uređuje i štiti pravo konstitutivnih naroda glede znamenja (grba i zastave) u kantonu. Nasuprot tomu, nema sumnje da se navedenim odredbama Ustava Federacije uređuje pravo konstitutivnih naroda i ostalih građana Bosne i Herce­govine sa teritorija Federacije da preoblikuju unutarnje ustrojstvo Federacije. Na kraju postavlja se i pitanje zašto bi posebnim odredbama Ustava Federacije (članak I. 5.) bilo izričito regulirano pitanje grba i zastave, kao i ostalih znamenja Federacije ako bi se prihvatilo gledište da je temelj za zaštitu prava konstitutivnih naroda na grb, zastavu i ostalo znamenje već sadržano i zaštićeno odredbama Amandmana III na Ustav Federacije odnosno člankom I. 1. (1) Ustava Federacije.

Ovakvim tumačenjem Ustava Federacije o zaštiti nacionalne ravnopravnosti (vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda) nikako ne želimo da se shvati da zagovaramo ignoriranje interesa pučanstva bilo kojeg naroda koji živi u kantonu prilikom odlučivanja o znamenju kantona. Sigurni smo da se pri tom odlučivanju mora voditi računa o tomu da to znamenje bude prihvatljivo za svo pučanstvo na području kantona, međutim taj interes pučanstva ne može se ostvarivati ustavno-pravnim putem pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, nego drugim mogućim načinima (napr. političkim dogovorom).

Polaženjem od navedenoga, smatramo da čl. 8. i 9. Ustava Županije Zapadnohercegovačke nisu nesuglasni Ustavu Feder­acije Bosne i Hercegovine, jer Ustav Federacije ne omogućava zaštitu nacionalne ravnopravnosti (vitalni interes) jednog od konstitutivnih naroda niti u kojem slučaju u kantonu koji nema status kantona sa posebnim režimom, pa tako ni prilikom odlučivanja o znamenju kantona.

14. srpnja 1998. godine                                                                                                               Suci

Sarajevo                                                                                                                        mr. Mirko Bošković, v.r.

                                                                                                                                                Draško Vuleta, v.r.

ODVOJENO MIŠLJENJE

suca mr. Mirka Boškovića u predmetu U-7/98

U predmetu U-7/98 Ustavni sud Federacije Bosne i Herce­govine je 7. srpnja 1998. godine donio presudu kojom je na zahtjev Premijera, pored ostalog, utvrdio da odredba članka 10. stavak 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke ("Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke", broj 1/96) u dijelu koji regulira da je službeni jezik Županije, pored ostalih, bošnjački, nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasovanja o navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram da Zahtjev u tom dijelu nije osnovan, te da je citirana odredba Ustava Županije Zapadnohercegovačke u skladu s Ustavom Fed­eracije Bosne i Hercegovine iz sljedećih razloga:

Predsjednik Skupštine Županije Zapadnohercegovačke upu­tio je 6. srpnja 1998. godine podnesak Ustavnom sudu u komu je prediožio da Ustavni sud u tom postupku izvrši uvid u origi­nalni tekst Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na hrvatskom jeziku kojeg je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine 30.3.1994. godine i koji je dostavljen "Službenim novinama Federacije BiH" radi objavljivanja, jer da je Usta­votvorna Skupština Federacije Bosne i Hercegovine u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine - tekst na hrvatskom jeziku-us­vojila u članku I. 6. (1) da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik. Ovaj zahtjev ponovio je i punomoćnik Skupštine Županije Zapadnohercegovačke na sjednici Ustavnog suda 7. srpnja 1998. godine i tom prilikom predao Ustavnom sudu fotokopiju "Službenih novina Federacije BiH", broj 1. od 21. srpnja 1994. godine u kojima je tiskan Ustav Federacije Bosne i Hercegovine - tekst na hrvatskom jeziku - i gdje je u članku I. 6. (1) propisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik.

Iako je, po mom mišljenju, navedeni prijedlog za izvođenje dokaza bio osnovan, Ustavni sud je taj prijedlog odbio. Osno­vanost prijedloga za izvođenje ovog dokaza proizilazila je iz činjenice da je Ustavni sud povodom rasprave u predmetu U­12/97, također po pitanju naziva jezika, na sjednici održanoj 20. 11. 1997. godine već utvrdio da postoje dvije verzije "Službenih novina Federacije BiH", broj 1. od 21. srpnja 1994. godine, u kojima je objavljen tekst Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na hrvatskom jeziku i to tako što je u članku I. 6. (1) jedne verzije regulirano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik, a u drugoj verziji da su službeni jezici Federacije bosanski jezik i hrvatski jezik.

Imajući u vidu navedene razlike utvrđene u postupku u predmetu U-12/97, te da se u konkretnom slučaju radilo o odlučnoj činjenici od čijeg utvrđivanja je ovisilo pravilno donošenje odluke Suda o ustavnosti osporene odredbe (stavka 1. članka 10. Ustava Županije Posavske), Ustavni sud je tom prilikom donio rješenje da se od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatraži na uvid originalni tekst Ustava Federacije na hrvatskom jeziku koji je usvojila Ustavotvoma skupština Feder­acije Bosne i Hercegovine i koji je "Službenim novinama Feder­acije BiH" dostavljen radi objavljivanja.

Ustavni sud dobio je od predsjedatelja Doma naroda i Zas­tupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine originalni tekst Ustava Federacije na hrvatskom jeziku, te je na sjednici od 20. veljače 1998. godine izvršio uvid u dostavljeni tekst Ustava Federacije i tom prilikom konstatirao da je Usta­votvoma skupština Federacije Bosne i Hercegovine usvojila tekst Ustava Federacije na hrvatskom jeziku u čijem članku I. 6. (1) je propisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvat­ski jezik.

U pismu predsjedatelja Doma naroda Parlamenta Federacije, koji je u vrijeme donošenja Ustava Federacije (30. 3. 1994. godine) bio predsjedavajući Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine kao i poslije tog razdoblja sve do njenog postojanja, konstatirano je da je Ustavotvoma skupština Feder­acije Bosne i Hercegovine usvojila Ustav Federacije u tekstu na hrvatskom jeziku u čijem članku I. 6. (1) je regulirano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik i da ta odredba Ustava nije mijenjana.

Kako nisu postojali razlozi kojima bi se dovelo u pitanje vjerodostojnost odnosno istinitost teksta Ustava Federacije na hrvatskom jeziku koji je usvojila Ustavotvoma skupština Feder­acije Bosne i Hercegovine i pisma predsjedavajućeg Usta­votvome skupštine Federacije Bosne i Hercegovine kao i sadržaja ovih dokumenata, sa sigurnošću se može zaključiti da je Ustavotvoma skupština Federacije Bosne i Hercegovine usvojila Ustav Federacije 30. ožujka 1994. godine na hrvatskom jeziku u čijem je članku I. 6. (1) propisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik.

Ustavni sud je, također, na sjednici od 20.2.1998. godine utvrdio daje J. P. Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH tiskalo ponovo "Službene novine Federacije BiH", broj 1. tekst na hrvatskom jeziku od 21. 7. 1994. godine, i to na temelju pisma tajnika Komisije za ustavna pitanja Ustavotvome skupštine Federacije Bosne i Hercegovine broj 05/1-011-59/94 od 1. 8. 1994. godine, u kojem su "Službene novine Federacije BiH" izvješćene da je u Ustavu Federacije, tekst na hrvatskom jeziku, došlo do greške tako da u članku I. 6. (1) Ustava Federacije na hrvatskom jeziku treba izvršiti ispravku te umjesto riječi "bošnjački" staviti "bosanski jezik".

Po mom mišljenju navedena ispravka teksta Ustava Feder­acije na hrvatskom jeziku ne može se prihvatiti kao valjana. Ovo iz razloga što tajnik Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine nije bila ovlaštena osoba da daje naloge za ispravke teksta Ustava Federacije. Naime, suglasno članku 211. Poslovnika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine (Prečišćeni tekst), koji je u tom dijelu primjenjivala Ustavotvoma skupština Federacije Bosne i Herce­govine u vrijeme kada se usvajao Ustav Federacije, generalni tajnik Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine eventualno je mogao dati nalog za ispravljanje tiskarskih grešaka u propisima koje je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, a ne tajnik Komisije za ustavna pitanja Ustavotvome skupštine Federacije.

Pored toga, treba konstatirati da je i u tekstu Ustava Feder­acije Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku, u članku I. 6. (1), također, regulirano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik.

Želim istaći da mi u mom stavu spram službenih jezika u Federaciji nije cilj da određujem koji će službeni jezici biti u Federaciji, jer je to učinila i mogla učiniti samo Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, nego da se ne­sumnjivo utvrdi koje je kao službene jezike u Federaciji utvrdila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine pri us­vajanju Ustava Federacije, kako bi Ustavni sud pravilno utvrdio da li je članak 10. stavak 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke, koji regulira pitanja jezika Županije, u skladu s Usta­vom Federacije Bosne i Hercegovine.

Iz izloženih razloga, nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda u dijelu kojim se utvrđuje ustavnost članka 10. stavak 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke, jer ista u tom dijelu nije pravno i pravilno utemeljena, obzirom da Sud pro­glašava da članak 10. stavak 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke u dijelu koji regulira da je službeni jezik Županije, pored ostalih, bošnjački, nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

14. srpnja 1998. godine                                                                                                            Sudac

Sarajevo                                                                                                                       mr. Mirko Bošković, v.r.

)