Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu načelnika Općine Bosansko Grahovo za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa Zakonom o koncesijama, na osnovu člana IV.C.10. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, nakon provedene javne rasprave, na sjednici održanoj 26.9.2007. godine, donio je

P R E S U D U

1. Utvrđuje se da je Zakonom o koncesijama („Narodne novine HBŽ“, broj: 14/03) povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu.

2. U skladu sa članom IV.C.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i članom 37. stav 5. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 39/04), daje se, kao prelazno rješenje, mogućnost Skupštini Kantona 10 da u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u „Službenim novinama Federacije BiH“ usaglasi odredbe Zakona iz tačke 1. ove presude sa članom 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi („Službene novine RBIH“, broj: 31/94), postupajući pri tome u skladu sa članom 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 49/06), do kada se ovaj zakon može primjenjivati.

3. Presudu objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“ i „Narodnim novinama HBŽ“.

O b r a z l o ž e n j e

Načelnik Općine Bosansko Grahovo (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je dana 14.5.2007. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije), zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu i ocjenu ustavnosti Zakona o koncesijama (u daljem tekstu: Zakon), smatrajući da Skupština Kantona 10 (Livno) nije imala ustavni osnov za donošenje Zakona i da je u postupku njegovog donošenja povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu, jer u toku postupka ona nije konsultovana, kako to izričito predviđa Evropska povelja o lokalnoj samoupravi. U zahtjevu se navodi da je doneseni zakon suprotan Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavu Kantona 10, te federalnom i kantonalnom zakonu o lokalnoj samoupravi. Kao razloge za iznesene tvrdnje navedeno je da je osporenim zakonom uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom općine Bosansko Grahovo na način da je ona isključena iz postupka dodjele koncesija, odabira najprihvatljivijeg i ekonomski najisplativijeg koncepta za iskorištavanje vlastite imovine, jer općina ima značajan interes za raspolaganje svojom imovinom, s obzirom da se na njenom području nalaze velika nalazišta ciglarske gline, kaolinske gline, treseta, šljunka i veći broj izvora pitke vode velikih kapaciteta. Donošenjem Zakona, prema navodima podnosioca, povrijeđeno je pravo na lokalnu samoupravu općine Bosansko Grahovo, iz razloga što je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine uređeno da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine (čl. VII.3. Ustava Federacije). Posebno se ističe da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratifikovana 1994. godine, te da su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. Pozivaju se na odredbu člana 4. tačka 6. navedene povelje, kojom je propisano „da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču“.

Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud Federacije, nakon provedenog postupka, utvrdi da Zakon nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i da je njegovim donošenjem povrijeđeno pravo općine Bosansko Grahovo na lokalnu samoupravu.

U skladu sa članom 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 6/95 i 37/03) Ustavni sud Federacije je 24.5.2007. godine zatražio od Skupštine Kantona 10 da se izjasni o navodima podnosioca zahtjeva.

U ostavljenom roku Kantonalni javni pravobranilac, u ime Kantona 10, dostavio je odgovor u kome navodi da je Skupština Kantona 10, na sjednici održanoj 27. novembra 2003. godine, na osnovu člana 15. a), čl. 26. e) Ustava Kantona 10 („Narodne novine HBŽ“, broj: 3/96), a u skladu sa članom 40. Zakona o koncesijama („Službene novine Federacije BiH“, broj: 40/02), donijela osporeni zakon, kojim se uređuju predmet, postupak dodjele koncesija, nadležnost za dodjelu koncesija, ugovor o koncesiji, prava i obaveze koncesionara, rješavanje sporova, nadzor kao i druga pitanja od značaja za dodjelu koncesija na području Kantona. Nadalje, u odgovoru se navodi da je članom 4. osporenog zakona propisano da se prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi, kao i objekti, uređaji i postrojenja koja koriste javna preduzeća čiji je osnivač Kanton, mogu dati u koncesiju drugoj pravnoj osobi, pod uslovom da ta javna preduzeća ne mogu osigurati njihovo racionalno korištenje. Članom 7. Zakona je propisano šta je predmet koncesije, a u ostalim odredbama je razrađena procedura dodjele koncesija, nadležnost resornog ministarstva, prijedlog za pristupanje dodjeli koncesije, odluka o pristupanju dodjeli koncesije, način davanja koncesije, komisija za provođenje tendera, odnosno pozivnog konkursa, odluka o određivanju koncesionara, preispitivanje odluke o dodjeli koncesije, samoinicijativna ponuda, ugovor o koncesiji, ostvarivanje koncesijskih prava i obaveza, koncesijska naknada, povlastice, rješavanje sporova i nadzor.

U odgovoru se navodi da osporenim zakonom općini Bosansko Grahovo nije uskraćeno pravo raspolaganja dobrima ili imovinom na način da je ona isključena iz postupka dodjele koncesija, kao i odabira najprihvatljivijeg i ekonomski najisplativijeg koncepta za iskorištavanje imovine u općini, te predlaže Ustavnom sudu Federacije da zahtjev načelnika Općine Bosansko Grahovo odbije kao neosnovan.

U ovom predmetu je pred Ustavnim sudom Federacije održana javna rasprava 26.9.2007. godine, na kojoj je prisustvovao podnosilac zahtjeva. Javnoj raspravi nisu prisustvovali predstavnici Kantona 10.

Tom prilikom, podnosilac zahtjeva je odustao od dijela zahtjeva koji se odnosi na ocjenu ustavnosti Zakona, ali je u cijelosti ostao kod podnesenog zahtjeva koji se odnosi na povredu prava na lokalnu samoupravu, ističući da je donošenjem Zakona općini Bosansko Grahovo uskraćeno pravo raspolaganja dobrima i imovinom općine i da je na taj način povrijeđeno pravo općine na lokalnu samoupravu, kao i da je postupak donošenja Zakona suprotan odredbi člana 4. tačka 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.

Nakon provedenih procesnih radnji i održane javne rasprave, Ustavni sud Federacije, krećući se u okviru postavljenog zahtjeva, odlučio je kao u izreci presude, iz sljedećih razloga:

Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine određeno je da međunarodni ugovori i drugi sporazumi koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine, te opća pravila međunarodnog prava, čine dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine (član VII.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). S obzirom da je Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, kao akt međunarodnog prava, ratificirana 1994. godine, kada je i stupila na snagu, to su njene odredbe sastavni dio zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine. U članu 4. tačka 6. ove povelje izričito je propisano „da će lokalne vlasti biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču“.

Polazeći od citirane odredbe Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, Ustavni sud Federacije je, na osnovu provedenog postupka, utvrdio da je Kanton 10, donošenjem osporenog zakona, kojim je uređen predmet i način dodjele koncesija, povrijedio pravo na lokalnu samoupravu općine Bosansko Grahovo. Naime, Ustavni sud Federacije je pošao od toga da se koncesije na koje se odnosi osporeni zakon mogu odnositi i na područje općine Bosansko Grahovo, što znači da se zakonsko reguliranje te materije može direktno ticati i dotične općine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Federacije je utvrdio da u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporenog zakona, kantonalne vlasti nisu pravovremeno i na odgovarajući način konsultirale jedinice lokalne samouprave na svom području, iako su, prema odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, bile dužne tako postupiti, s obzirom da se osporenim zakonom uređuju ona pitanja i oni odnosi za čije regulisanje općine kao jedinice lokalne samouprave imaju značajan interes.

Ustavni sud Federacije je, u skladu sa članom IV.C.12. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, dao prelazno rješenje da Skupština Kantona 10 u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja presude usaglasi osporeni zakon sa navedenim principom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, pri čemu se treba pridržavati pravila utvrđenih u članu 56. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. Do tada se osporeni zakon može primjenjivati.

Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je odlučio kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije je donio jednoglasno, u sastavu: mr. Mirko Bošković, predsjednik Suda; Sead Bahtijarević; mr. Ranka Cvijić; Domin Malbašić; Aleksandra Martinović; prof. dr. Nedjeljko Milićević; Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka, sudije Suda.