Ustavni sud Federacije BiH, na osnovu člana IV. C. 10 (2) b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 13, 18, 28. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon održane rasprave, na sjednici od 7. jula 1998. godine, donio je

PRESUDU

 

Utvrđuje se da čl. 8, 9, 10. i 30. Ustava Zapadnoherce­govačkog kantona ("Narodne novine Županije Zapadnoherce­govačke", broj 1/96), nisu u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Utvrđuje se da upotreba naziva "županija" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Utvrđuje se da je član 11. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Ova presuda objavit će se u "Službenim novinama Federacije BiH" i u "Narodnim novinama Zapadnohercegovačkog kan­tona.

 

Obrazloženje

 

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine Edhem Bičakčić, pod brojem 01.7.192/98 podnio je 5.3.1998. godine Ustavnom sudu Federacije BiH Zahtjev za utvrđivanje ustavnosti čl. 8, 9, 10, 11. i 30. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona i čl. od 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 46, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Kantona u kojima je sadržana riječ "županija".

 

U obrazloženju zahtjeva naveo je da su čl. 8. i 9. Ustava Kantona kojima se uređuje grb i zastava ovog Kantona, koncipi­rani na način koji upućuje na prisustvo samo jednog konstitu­tivnog naroda (Hrvata), suprotni čl. I. 1. (1). II. A. 2. (1) d) i V. 4. b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojima se garantuje nacionalna ravnopravnost, utvrđuje konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata, zabranjuje diskriminacija po nacionalnom porijeklu i predviđa da se kantonalnim ustavom osigurava zaštita prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije BiH. Članom 10. stav 1. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona uređeno je da su službeni jezici Kantona "hrvatski i bošnjački jezik", suprotno je članu I. 6. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojem su službeni jezici u Federaciji "bosanski jezik i hrvatski jezik". Članom 11. Ustava Kantona nedosljedno je preuzet član V. 3. Ustava Federacije BiH, tako da je dobio drugi smisao i da je član 30. Ustava Kantona koji uređuje da Kanton ima "župana" suprotan članu V. 3. 8. (1) Ustava FBiH kojim je uređeno da svaki kanton ima "predsjednika", da Ustav Federacije BiH ne poznaje ni termin "županija" nego termin "kanton", (čl. I. 2, V. 4. stav 2.) i da upotreba naziva "županija" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 46, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Kantona nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

U odgovoru na zahtjev od 17.4.1998. godine predsjedatelj Skupštine Zapadnohercegovačkog kantona, Ivan Paponja, naveo je da je Ustav Federacije Bosne i Hercegovine uredio grb i zastavu samo za Federaciju i da je pravo kantona da samostalno uređuju svoje simbole, da je struktura stanovništva u Kantonu 98,5% Hrvata i 1,5% Bošnjaka, pa je nelogično očekivati da se ugrađuju simboli bošnjačkog naroda, i da su osporeni članovi koji uređuju grb i zastavu Kantona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Pored toga naveo je da je naziv jezika određen saglasno članu I.6.(1) Ustava Federacije na hrvatskom jeziku prema izvornom tekstu koji je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine 30. 3. 1994. godine i da je član 11. Ustava Kantona u skladu sa članom VI. 3. Ustava Federacije, te da su nazivi "župan" i "županija" koji se koriste u članu 30. Ustava Kantona umjesto "predsjednik" i "kanton" u skladu sa Ustavom Federacije kojim se osiguravaju jednaka prava konsti­tutivnim narodima (Bošnjacima i Hrvatima).

 

Amandmanom III na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine osigurana je konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata na teritoriji Fed­eracije BiH, koja se sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima. Zbog toga ovaj Sud nalazi da osnovna ideja ravnopravnosti ova dva naroda mora biti održana i na kantonalnom nivou odnosno na svim nivoima Federacije.

 

Ta ideja mora doći do izražaja i u simbolima kantona (grbu i zastavi). Simboli kantona ne smiju predstavljati tradicije samo jednog konstitutivnog naroda, jer je to protivno osnovnoj ideji Ustava Federacije o ravnopravnosti ova dva naroda. Prema tome, grb i zastava moraju izražavati pripadnost Federaciji i kantonu. To znači da mogu sadržavati i regionalne geografske karakteris­tike kantona (član I. 2.).

 

Kako su grb i zastava u čl. 8. i 9. Ustava Kantona koncipirani na način da su u njima izražene tradicije samo jednog konstitu­tivnog naroda (Hrvata), u suprotnosti su sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Članom 10. stav 1. Ustava Kantona uređeno je da su službeni jezici Kantona "hrvatski i bošnjački jezik", što je u suprotnosti sa članom I. 6. (1) Ustava Federacije ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/94 od 21. jula 1994. godine), objavljenom na bosanskom i hrvatskom jeziku, kojim je propisano da su službeni jezici Federacije "bosanski i hrvatski jezik".

 

Utvrđeno je da član 30. Ustava Zapadnohercegovačkog kan­tona kojim je uređeno da Kanton ima "župana", nije u skladu sa članom V. 3. 8. (1) Ustava Federacije kojim je uređeno da svaki kanton ima "predsjednika". Ustav Federacije ne poznaje naziv "županija" već koristi naziv "kanton" za pojam federalnih jed­inica (čl. I. 2., V. 4. stav 2.). Stoga upotreba naziva "županija" umjesto "kanton" u čl. 1-18, 21, 26, 27, 29, 30, 36, 38, 42, 43, 45, 47, 49, 57, 71, 73, 78, 82. i 84. Ustava Zapadnoherce­govačkog kantona, nije u skladu s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Članom V. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine uređeno je da kantoni sa bošnjačkom ili sa hrvatskom većinom mogu osnivati vijeća kantona u cilju koordiniranja politike i aktivnosti u vezi sa pitanjima od zajedničkog interesa za njihove zajednice i radi obavještavanja svojih predstavnika u Domu naroda. Vijeća mogu osnivati koordinacijska tijela, kao što su komisije i radne grupe, radi razmjene informacija i usklađivanja aktivnosti kan­tona, u izvršavanju njihovih nadležnosti, ali ne mogu obuhvatati vojne i političke dogovore.

 

Sadržaj ove norme preuzet je članom 11. Ustava Kantona tako da njime nisu proširene ovlasti Kantona na vojne i političke dogovore.

 

Stoga je utvrđeno da osporeni član 11. Ustava Zapadnoher­cegovačkog kantona nije u suprotnosti sa članom V. 3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

 

 

 

Broj U-7/98                                                                                                                      Predsjednik

7. jula1998. godine                                                                                       Ustavnog suda Federacije BiH

Sarajevo                                            

                                                                                                                                 Muamer Herceglija, s.r.

 

 

 

ODVOJENO MIŠLJENJE

sudija mr Mirka Boškovića i Draška Vulete u predmetu broj U-7/98

 

U predmetu U-7/98 Ustavni sud je, pored ostalog, donio presudu kojom je usvojio zahtjev Premijera i utvrdio da čl. 8. i 9. Ustava Županije Zapadnohercegovačke nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Smatramo da su navedem članovi u skladu sa Ustavom Federacije iz sljedećih razloga:

 

Prije svega ističemo da Ustav Federacije ne sadrži odredbe o grbu i zastavi kantona kao njegovim simbolima, kao ni odredbe koje bi predstavljale upute kantonu o tome kako bi morali izgledati ti simboli. Nasuprot tome i ne ulazeći u razloge takvog rješenja, Ustav Federacije, u članu I. 2. obavezuje kantone da nazive kantona odrede isključIvo prema gradovima koji su sjedište odgovarajućih kantonainih vlasti ili prema regionalnim geografskim karakteristikama.

 

U zahtjevu Premijera i u toku raspravljanja o ovom dijelu zahtjeva ističe se da je izgled grba i zastave Župamje Zapadno­hercegovačke neprihvatljiv sa stanovišta nacionalne ravno­pravnosti konstitutivnih naroda Federacije, koja je zagarantovana već u Preambuli Ustava Federacije. Taj izgled da upućuje na prisustvo samo Hrvata na području Županije, a niti jedan detalj sa ovih simbola da ne upućuje na prisustvo Bošnjaka na tom prostoru.

 

Pomenute tvrdnje ne mogu se osporiti, a naročito pravo oba konstitutivna naroda na nacionalnu ravnopravnost. Međutim, bitnim i odlučnim u ovoj ustavno-pravnoj stvari čini se pitanje nivoa i načina zaštite te ravnopravnosti, bolje reći vitalnog inter­esa jednog od konstitutivnih naroda u Federaciji. Mislimo da se ta zaštita Ustavom Federacije osigurava samo na federalnom nivou i u katonima sa posebnim režimom. Kada je riječ o feder­alnom nivou ta je zaštita vidljiva u brojnim odredbama Ustava Federacije, kao npr.: član I. 5. (2); član I. 6. (3); član IV. A. 18.; član IV. B. 2 itd. Zaštita vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda u kantonu sa posebnim režimom osigurava se ustavnim instrumentima predviđenim u članu 12. Amandmana I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

 

U odnosu na ostale kantone (član V. 1. do 11. U stava Feder­acije) očigledno je da u Ustavu nisu sadržane odredbe o zaštiti nacionalne ravnopravnosti, odnosno o zaštiti vitalnih interesa jednog od konstitutivnih naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ustavne odredbe o tim kantonima ukazuju na nacionalnu strukturu stanovništva na području kantona i, samo izuzetno, i to podredno na zastupljenost konstitutivnih naroda u vladi kantona. Vlada mora, naime, odražavati nacionalni sastav stanovništva kao cjeline, s tim, da se u svakom slučaju osigurava zastupljenost konstitutivnih naroda (član V. 8. (5) Ustava FederacIje).

 

Prema tome, kada su u pitanju grb, zastava i drugi simboli Federacije Bosne i Hercegovine, oni se mogu utvrditi samo saglasnošću većine glasova bošnjačkih delegata i većine glasova hrvatskih delegata u Domu naroda (član I. 5. (2) Ustava Feder­acije). U odnosu na simbole kantona sa posebmm režimom, također se osigurava nacionalna ravnopravnost konstitutivnih naroda, jer se simboli (kao pitanja od vitalnog interesa konstitu­tivnog naroda) mogu utvrditi saglasnošću većine poslanika u zakonodavnom tijelu kantona, uključujući većinu bošnjačkih poslanika i većinu hrvatskih poslanika (član 12. Amandmana I na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine).

 

U Ustavu Federacije se ne predviđaju instrumenti zaštite nacionalne ravnopravnosti jednog od konstitutivnih naroda, pa ni kada je u pitanju utvrđivanje simbola, u kantonima koji nemaju status kantona sa posebnim režimom. U vezi s tim moglo bi se zaključiti da se u tim kantonima simboli mogu utvrditi na način predviđen ustavom kantona i bez mogućnosti da se zaštiti nacionalna ravnopravnost jednog od konstitutivnih naroda u kantonu pri odlučivanju o simbolima. Istovremeno i to da konstitutivni narod u kantonu koji smatra da mu je ugrožen vitalni interes nema mogućnosti da snagom Ustava Federacije zaštiti taj interes.

 

Nije, po našem mišljenju, prihvatljivo stanovište koje je istaknuto u zahtjevu Premijera a prihvaćeno od Suda pri odlučivanju o ovom pitanju, da je izgled grba i zastave Županije Zapadnohercegovačke neprihvatljiv sa stanovišta nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda Federacije koja da je zagar­antovana Amandmanom III na Ustav Federacije odnosno u članu I. 1. (1) Ustava, pa da stoga čl. 8. i 9. Ustava Županije Zapadno­hercegovačke, koji regulišu pitanje grba i zastave Županije, nisu u skladu sa naprijed citiranim odredbama Ustava Federacije.

 

Naime, Amandmanom III na Ustav Federacije odnosno članom I. 1. (1) Ustava Federacije regulisano je da Bošnjaci i HrvatI kao konstitutivni narodi zajedno s ostalim, i građani Bosne i Hercegovine sa teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, ostvarujući svoja suverena prava, preoblikuju unutrašnju struk­turu teritorija Federacije Bosne i Hercegovine koji je definisan Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma, tako da se Federacija Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.

 

Naprijed citirana odredba Amandmana III na Ustav Feder­acije odnosno član I. 1. (1) Ustava Federacije, po našem mišljenju, ne sadrži odredbe iz kojih bi se mogao izvesti zaključak da se njima uređuje i štiti pravo konstitutivnih naroda u pogledu sim­bola (grba i zastave) u kantonu. Nasuprot tome, nema sumnje da se navedenim odredbama Ustava Federacije uređuje pravo kon­stitutivnih naroda i ostalih građana Bosne i Hercegovine sa teritorija Federacije da preoblikuju unutrašnju strukturu Feder­acije. Na kraju postavlja se i pitanje zašto bi posebnim odredbama Ustava Federacije (član I. 5.) bilo izričito regulisano pitanje grba i zastave, kao i ostalih simbola Federacije ako bi se prihvatilo stanovište da je osnova za zaštitu prava konstitutivnih naroda na grb, zastavu i ostale simbole već sadržano i zaštićeno odredbama Amandmana III na Ustav Federacije odnosno članom I. 1. (1) Ustava Federacije.

 

Ovakvim tumačenjem Ustava Federacije o zaštiti nacionalne ravnopravnosti (vitalnog interesa jednog od konstitutivnih naroda) nikako ne želimo da se shvati da zagovaramo ignorisanje interesa stanovništva bilo kojeg naroda koji živi u kantonu prilikom odlučivanja o simbolima kantona. Sigurni smo da se pri tom odlučivanju mora voditi računa o tome da ti simboli budu prihvatljivi za svo stanovništvo na području kantona, međutim taj interes stanovništva ne može se ostvarivati ustavno-pravnim putem pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, nego drugim mogućim načinima (npr. političkim dogovorom).

 

Polazeći od navedenoga, smatramo da čl. 8. i 9. Ustava Županije Zapadnohercegovačke nisu nesaglasni Ustavu Feder­acije Bosne i Hercegovine, jer Ustav Federacije ne omogućava zaštitu nacionalne ravnopravnosti (vitalni interes) jednog od konstitutivnih naroda niti u kojem slučaju u kantonu koji nema status kantona sa posebnim režimom, pa tako ni prilikom odlučivanja o simbolima kantona.

 

 

14. jula 1998. godine                                                                                                            Sudije

Sarajevo                                                                                                                    mr. Mirko Bošković, s.r.

                                                                                                                                            Draško Vuleta, s.r.

 

 

 

ODVOJENO MIŠI,JENJE

sudije mr. Mirka Boškovića u predmetu U-7/98

 

U predmetu U-7/98 Ustavni sud Federacije Bosne i Herce­govine je 7. jula 1998. godine donio presudu kojom je na zahtjev Premijera pored ostalog, utvrdio da odredba člana 10. stav 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke ("Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke", broj 1/96) u dijelu koji reguliše da je službeni jezik Županije, pored ostalih, bošnjački, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Na sjednici Ustavnog suda, povodom glasanja o navedenoj odluci, nisam se složio sa donesenom odlukom Suda, jer smatram da Zahtjev u tom dijelu nije osnovan, te da je citirana odredba Ustava Županije Zapadnohercegovačke u skladu s Ustavom Fed­eracije Bosne i Hercegovine iz sljedećih razloga:

 

Predsjednik Skupštine Županije Zapadnohercegovačke upu­tio je 6. jula 1998. godine podnesak Ustavnom sudu u komu je predložio da Ustavni sud u tom postupku izvrši uvid u orginalni tekst Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na hrvatskom jeziku kojeg je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine 30. 3. 1994. godine i koji je dostavljen "Službenim novinama Federacije BiH" radi objavljivanja, jer da je Usta­votvorna Skupština Federacije Bosne i Hercegovine u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine-tekst na hrvatskom jeziku-usvo­jila u članu I. 6. (1) da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik. Ovaj zahtjev ponovio je i punomoćnik Skupštine Županije Zapadnohercegovačke na sjednici Ustavnog suda 7. jula 1998. godine i tom prilikom predao Ustavnom sudu fotok­opiju "Službenih novina Federacije BiH", broj 1. od 21. jula 1994. godine u kojima je štampan Ustav Federacije Bosne i Hercegovine-tekst na hrvatskom jeziku- i gdje je u članu I. 6. (1) propisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvat­ski jezik.

 

Iako je, po mom mišljenju, navedeni prijedlog za izvođenje dokaza bio osnovan, Ustavni sud je taj prijedlog odbio. Osno­vanost prijedloga za izvođenje ovog dokaza proizilazila je iz činjenice da je Ustavni sud povodom rasprave u predmetu U­-12/97, također po pitanju naziva jezika, na sjednici održanoj 20. 11. 1997. godine već utvrdio da postoje dvije verzije "Službenih novina Federacije BiH", broj 1. od 21. jula 1994. godine, u kojima je objavljen tekst Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na hrvatskom jeziku i to tako što je u članu I. 6. (1) jedne verzije regulisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik, a u drugoj verziji da su službeni jezici Federacije bosanski jezik i hrvatski jezik.

 

Imajući u vidu navedene razlike utvrđene u postupku u predmetu U-12/97, te da se u konkretnom slučaju radilo o odlučnoj činjenici od čijeg utvrđenja je ovisilo pravilno donošenje odluke Suda o ustavnosti osporene odredbe (stav 1. člana 10. Ustava Županije Posavske), Ustavni sud je tom prilikom donio rješenje da se od Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine zatraži na uvid originalni tekst Ustava Federacije na hrvatskom jeziku koji je usvojila Ustavotvoma skupština Feder­acije Bosne i Hercegovine i koji je "Službenim novinama Feder­acije BiH" dostavljen radi objavljivanja.

 

Ustavni sud dobio je od predsjedavajućeg Doma naroda i Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Herce­govine originalni tekst Ustava Federacije na hrvatskom jeziku, te je na sjednici od 20. februara 1998. godine izvršio uvid u dostavljeni tekst Ustava Federacije i tom prilikom konstatovao da je Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine usvojila tekst Ustava Federacije na hrvatskom jeziku u čijem članu I. 6. (1) je propisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik.

 

U pismu predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta Feder­acije, koji je u vrijeme donošenja Ustava Federacije (30. 3. 1994. godine) bio predsjedavajući Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine kao i poslije tog perioda sve do njenog postojanja, konstatovano je da je U stavotvorna skupština Feder­acije Bosne i Hercegovine usvojila Ustav Federacije u tekstu na hrvatskom jeziku u čijem članu I. 6. (1) je regulisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik i da ta odredba Ustava nije mijenjana.

 

Kako nisu postojali razlozi kojima bi se dovelo u pitanje vjerodostojnost odnosno istinitost teksta Ustava Federacije na hrvatskom jeziku koji je usvojila Ustavotvorna skupština Feder­acije Bosne i Hercegovine i pisma predsjedavajućeg Usta­votvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine kao i sadržaja ovih dokumenata, sa sigumošću se može zaključiti da je Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine usvojila Ustav Federacije 30. marta 1994. godine na hrvatskom jeziku u čijem je članu I. 6. (1) propisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik.

 

Ustavni sud je, također, na sjednici od 20. 2. 1998. godine utvrdio da je J .P. Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH štampalo ponovo "Službene novine Federacije BiH", broj 1. tekst na hrvatskom jeziku od 21. 7. 1994. godine, i to na osnovu pisma sekretara Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine broj 05/1-011-59/94 od 1. 8. 1994. godine, u kojem su "Službene novine Federacije BiH" obaviještene da je u Ustavu Federacije, tekst na hrvatskom jeziku, došlo do greške tako da u članu I. 6 (1) Ustava Federacije na hrvatskom jeziku treba izvršiti ispravku te umjesto riječi "bošnjački" staviti "bosanski jezik".

 

Po mom mišljenju navedena ispravka teksta Ustava Feder­acije na hrvatskom jeziku ne može se prihvatiti kao valjana. Ovo iz razloga što sekretar Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine nije bila ovlaštena osoba da daje naloge za ispravke teksta Ustava Federacije. Naime, saglasno članu 211. Poslovnika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine (Prečišćeni tekst), koji je u tom dijelu primjenjivala Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Herce­govine u vrijeme kada se usvajao Ustav Federacije, generalni sekretar Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine eventualno je mogao dati nalog za ispravljanje štamparskih grešaka u propisima koje je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, a ne sekretar Komisije za us­tavna pitanja Ustavotvorne skupštine Federacije.

 

Pored toga, treba konstatovati da je i u tekstu Ustava Feder­acije Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku, u članu I. 6. (1), također, regulisano da su službeni jezici Federacije bošnjački jezik i hrvatski jezik.

 

Želim istaći da mi u mom stavu prema službenim jezicima u Federaciji nije cilj da određujem koji će službeni jezici biti u Federaciji, jer je to učinila i mogla učiniti samo Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine, nego da se nesumnjivo utvrdi koje je kao službene jezike u Federaciji utvrdila Ustavotvorna skupština Federacije Bosne i Hercegovine pri us­vajanju Ustava Federacije, kako, bi Ustavni sud pravilno utvrdio da li je član 10. stav 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke, koji reguliše pitanje jezika Županije, u skladu s Ustavom Feder­acije Bosne i Hercegovine.

 

Iz izloženih razloga, nisam se složio sa donesenom presudom Ustavnog suda u dijelu kojim se utvrđuje ustavnost člana 10. stav I. Ustava Županije Zapadnohercegovačke, jer ista u tom dijelu nije pravno i pravilno utvrđena, obzirom da Sud proglašava da član 10. stav 1. Ustava Županije Zapadnohercegovačke u dijelu koji reguliše da je službeni jezik Županije, pored ostalih, bošnjački, nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Herce­govine.

 

 

14. jula 1998. godine                                                                                                            Sudija

 

                                                                                                                                   mr. Mirko Bošković, s.r.

)