Bosna i Hercegovina

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE  

                     USTAVNI SUD

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

 

 

 Broj: U-24/24

Sarajevo, 23.4.2025. godine                                                                                

 

 

            Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučujući o zahtjevu Premijera Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, na osnovu člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici Suda bez javne rasprave, održanoj dana  23.4.2025. godine, donio je:

 

 

P  R  E  S  U  D  U

 

 

Utvrđuje se da Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“, br.: 24/15, 1/16 i 7/24) nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Presudu objaviti u „Službenim novinama Federacije BiH“ i „Narodnim novinama Zapadnohercegovačkog kantona“.

 

O b r a z l o ž e nj e


 

1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

 

Premijer Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) koristeći ovlaštenja iz člana IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podneskom broj: 01-02-566-1/24 od 11.9.2024. godine, podnio je dana 12.9.2024. godine Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom (u daljem tekstu: osporeni Zakon).

 

 

2.  Stranke u postupku 

 

Na osnovu člana 39. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 6/95 i 37/03), stranke u ovom ustavnosudskom postupku su: podnosilac zahtjeva i Skupština Zapadnohercegovačkog kantona, kao donosilac osporenog Zakona.  

 

 

3. Bitni navodi zahtjeva

 

            Podnosilac zahtjeva navodi da osporeni Zakon nije u skladu sa članom III.3.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer je suprotan utvrđenoj politici regulisanja oblasti oduzimanja nezakonito stečene imovine krivičnim djelom koju oblast je federalna vlast utvrdila Zakonom o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom („Službene novine Federacije BiH“, broj: 71/14).  Mišljenja je da kanton ne može regulisati uslove, postupak i upravljanje nezakonito stečenom imovinom u postupcima za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelima propisanim  Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23, u daljem tekstu: Krivični zakon).

 

            Naime, članom 42. osporenog Zakona isključuje se primjena svih pozitivnih propisa, svih nivoa vlasti, koji regulišu predmetnu oblast, postupak i upravljanje nezakonito stečenom imovinom. Zapadnohercegovački kanton je donio zakon koji je u svojoj suštini isti kao i zakon koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine i koji na eklatantan način derogira ustavne principe koji su sastavni dio ustavno-pravnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, te dovodi u pitanje zakone Federacije Bosne i Hercegovine i uspostavljeni sistem vladavine prava koji bi se trebao graditi na jedinstvenim principima i kontinuitetu ustavnopravne nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine i njenih federalnih jedinica kao ključnom elementu federalne organizacije vlasti.

 

Napominje da nijedan drugi kanton nije donio isti ili sličan zakon, čime Zapadnohercegovački kanton u nejednak položaj stavlja Federaciju Bosne i Hercegovine i ostale kantone koji primjenjuju federalni zakon, te na taj način čini direktnu povredu člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

 

            Zakonodavna tijela kantona mogu propisivati dopunska pravila u odnosu na federalni zakon, u cilju lakše provedbe istog (član IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine).

 

            U ostvarivanju nadležnosti utvrđenih u čl. III.1., III.2. i III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija Bosne i Hercegovine i kantoni će postupati u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i u interesu Federacije kao cjeline, uzajamno se podržavati u obavljanju svojih dužnosti vodeći računa o lojalnosti i solidarnosti između svih nivoa vlasti koji će na trajnoj osnovi međusobno sarađivati, koordinirati i dogovarati se i u dobroj vjeri će pregovarati. Kada se radi o zakonima i drugim propisima koji su obavezujući na području Federacije Bosne i Hercegovine, federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od gore navedenih nadležnosti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju (član III. 3. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine).

 

Vođena EU standardima Federacija Bosne i Hercegovine je materiju oduzimanja nezakonito stečene imovine uredila zakonom na jedinstven i sveobuhvatan način, a u cilju uspostavljanja efikasnog mehanizma za upravljanje imovinom koja je na osnovu Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom i drugih zakona u Federaciji Bosne i Hercegovine trajno ili privremeno oduzeta. Jedan od ciljeva donošenja pomenutog Zakona je da postojeće odredbe drugih zakona koji uređuju materiju oduzimanja nezakonito stečene imovine krivičnim djelom (Krivični zakon, Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20, u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku), Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br.: 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16 i 19/25), precizira, proširi i učini djelotvornijom u primjeni. Dakle, Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom je donesen kao lex specialis.

 

Pored toga, napominje da je Odlukom o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine - Međunarodni ugovori“, broj: 5/06),  država Bosna i Hercegovina preduzela dodatne korake kako bi se unaprijedio pravni i institucionalni okvir u skladu sa standardima konvencije. Podnosilac zahtjeva navodi kako su u tom smislu doneseni posebni zakoni na nivou entiteta i Brčko Distrikta BiH.  Ovi zakoni usaglašeni su sa odredbama krivičnog zakonodavstva koji uređuju ovu oblast i postupanje sa oduzetom imovinom, a u procesnom smislu djeluju kao lex specialis, jer dodatno uređuju i djelovanje nadležnih institucija i potvrđuju da se na oduzimanje nezakonito stečene imovine primarno primjenjuju odredbe entitetskih zakona.

 

Dakle, prema mišljenju podnosioca zahtjeva, funkcionalnost Federacije Bosne i Hercegovine nije prosti zbir funkcionalnosti pojedinih teritorijalno-administrativnih nivoa vlasti i njihovih nadležnosti, već ustavna harmonija svih nivoa vlasti koja se između ostalog očituje i kroz normativnu hijerarhiju koju Ustav Federacije Bosne i Hercegovine expressis verbis utvrđuje u članu III.3.(3) i članu IX.5. Ovim se između ostalog utvrđuju principi kooperacije, koordinacije i međusobnog sporazumijevanja, koja na najbolji mogući način vode ka pravdi i toleranciji, te poticanju opšteg blagostanja, ekonomskog razvoja, ali i očuvanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti kako je definisano ustavom. Preduslov za takvo što je poštivanje i zaštita nadležnosti entiteta, te precizna i jasna primjena tih nadležnosti kao koncepta njihovog djelotvornog izvršavanja. Na kraju, podnosilac zahtjeva zaključuje kako se radi o materiji u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, a u pitanju je oduzimanje nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, odnosno da je Zapadnohercegovački kanton djelujući neustavno i neusklađeno sa Federacijom Bosne i Hercegovine i ustavnom hijerarhijom za donošenje propisa donio osporeni Zakon, te da kao takav taj zakon ne može ostati na pravnoj snazi. Iz navedenih razloga, predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom se utvrđuje da osporeni Zakon nije u saglasnosti sa članom III.3.(3) i članom IX.5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.

 


4.Bitni navodi odgovora na zahtjev

 

            Ustavni sud Federacije je dana 30.9.2024. godine, u skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine, pozvao Skupštinu Zapadnohercegovačkog kantona (u daljem tekstu: Skupština), da kao druga strana u postupku, dostavi odgovor na zahtjev.

 

            Na osnovu tog zahtjeva Predsjednik Skupštine je podneskom broj: 01-01-2-1213-3/24 od 28.10.2024. godine, dostavio odgovor Komisije za ustav, poslovnik i zakonodavstvo broj: 01-01-O-6-XX-1311-1/24 od 28.10.2024. godine. U odgovoru se navodi da je na prijedlog Vlade Zapadnohercegovačkog kantona, Skupština na svojoj 10. sjednici održanoj 12.10.2015. godine donijela osporeni Zakon, da je Ministarstvo pravosuđa i uprave Zapadnohercegovačkog kantona u postupku izrade navedenog zakona zatražilo i pribavilo mišljenja Ureda za zakonodavstvo Vlade Zapadnohercegovačkog kantona, broj: 11-303/15 od 7.8.2015. godine i Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona, broj: 04-02-02-1384-1/15 od 20.8.2015. godine. Članom V.6.b) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da zakonodavna tijela kantona, pored ustava donose i ostale propise za izvršavanje kantonalnih nadležnosti. Skupština je osporeni Zakon donijela na osnovu člana 26. Ustava Zapadnohercegovačkog kantona kojim je propisano da Skupština donosi zakone i ostale propise potrebne za provedbu ovlaštenja Zapadnohercegovačkog kantona.

 

            Nadalje, donosilac osporenog Zakona smatra neosnovanom tvrdnju podnosioca zahtjeva za ocjenu ustavnosti da osporeni Zakon nije u skladu sa članom III.3.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, Skupština se prilikom donošenja osporenog Zakona nije pozvala na isključive nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine koje su pobrojane u članu III.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao niti na zajedničke nadležnosti federalne vlasti i kantona pobrojane u članu III.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Prigovor povrede člana II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, nije osnovan iz razloga što osporeni Zakon na jednak način reguliše uslove i postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom odnosno upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom kao i zakon koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, a što i sam podnosilac zahtjeva navodi.

 

Ističu da je članom III.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano da kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti, tj. kantoni imaju sve nadležnosti utvrđivanja politike koja se tiče regulisanja i  osiguravanja javnih službi i nadležnosti finansiranja kantonalne vlasti ili njenih agencija, oporezivanjem, zaduživanjem ili drugim sredstvima.

 

Pozivaju se i na član 68. stav 3. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br.: 38/05, 22/06, 63/10, 72/10, 7/13, 52/14 i  85/21) kojim je propisano da sredstva za rad kantonalnih i opštinskih sudova osiguravaju kantoni.  Stoga smatraju da svi kantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine trebaju postati vlasnici oduzete imovine nezakonito stečene krivičnim djelom, kako bi na taj način osigurali sredstva i finansirali troškove i potrebe institucija koje su sudjelovale u postupku otkrivanja, gonjenja i u konačnici oduzimanja nezakonito stečene imovine krivičnim djelom.

 

Prema tome, smatraju da Federacija Bosne i Hercegovine nije imala ovlaštenja da u Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom unese odredbe po kojima trajno oduzeta imovina po odredbama tog zakona,  postaje vlasništvo Federacije Bosne i Hercegovine i da prihodi dobijeni od prodaje tako oduzete imovine pripadaju Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, s obzirom da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine utvrđena podjela nadležnosti između federalne vlasti i kantona i to tako da je u isključivoj nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine finansiranje federalnih vlasti, ustanova i institucija koje ova vlast osniva, a da je finansiranje djelatnosti kantonalnih vlasti i njenih agencija u nadležnosti kantona, smatraju kako je time grubo prekršen „člana III.4.1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine“  kao i pravo na imovinu zagarantovano članom II.A.2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Nadalje, u svom odgovoru ističu da prema njihovom mišljenju kanton svoje nadležnosti može prenijeti na opštinu ili grad na svom području, kao i na federalnu vlast, s tim da Zapadnohercegovački kanton to nije učinio. U vezi pitanja nadležnosti za donošenje propisa iz područja regulisanja oduzimanja nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, isto treba promatrati i sa aspekta Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH”, br.: 22/06, 43/08, 22/09, 35/14, 94/15 i 17/22), jer je odredbom člana 11. tog zakona propisano da se iz kantonalnog budžeta finansiraju institucije zakonodavne, sudske i izvršne vlasti kantona. Takođe, članom 14. pomenutog Zakona propisano je da će finansijska sredstva Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i jedinica lokalne samouprave biti razmjerna njihovim nadležnostima, koje su im dodijeljene zakonom i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da će svaki prijenos nadležnosti biti praćen prijenosom finansijskih sredstava potrebnih za njihovo učinkovito izvršavanje. Slijedom navedenog, smatraju da nesporno proizilazi da je kanton uskraćen za pripadajući dio finansijskih sredstava, a da je navedeni navod podnosioca zahtjeva potpuno neosnovan i površan.

 

Na kraju cijene kako je potrebno ukazati da prema članu 12. stav 1. tačka a) Ustava Zapadnohercegovačkog kantona, kanton u ostvarivanju svojih ovlasti preduzima sve potrebne mjere za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, a što uključuje, između ostalog,  i pravo na jednakost pred zakonom kao jedno od osnovnih ljudskih prava utvrđenih u članu II.A.2.(1) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu sve navedeno smatraju da je osporeni Zakon donesen u skladu sa članom 26. stav 1. tačka e) Ustava Zapadnohercegovačkog kantona, kao i poštujući  odredbe člana III. 4. tač. e) i 1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te da je isti usaglašen sa odredbama krivičnog zakonodavstva i da ni na koji način ne krši odredbe člana III.3.(3) i člana IX.5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa predlažu da Ustavni sud Federacije nakon provedenog postupka donese presudu kojom će zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

 

5. Relevantno pravo

 

A. Ustav Federacije Bosne i Herecgovine

 

Član III. 1. d)

 

            U isključivoj su ovlasti Federacije:

 

         d) suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlaštene trgovine   drogom i organizovanog kriminala;

 

Član III. 3.

 

            (1) Prema potrebama, ovlaštenja iz člana III. 2 mogu se ispunjavati zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti.

            (2) U skladu s tim kantoni i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu svojih ovlaštenja.

            (3) U ispunjavanju svojih ovlaštenja, kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast djeluje poštujući ovlaštenja kantona, specifičnu situaciju u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnosti u provedbi. Federalna vlast ima pravo stvarati politiku i donositi zakone u pogledu svakog od ovih ovlaštenja.

            (4) U ispunjavanju ovih ovlaštenja, u skladu sa ovim ustavom i svojim kantonalnim ustavom, kantoni se obraćaju međukantonalnom vijeću za usklađivanje međukantonalnih pitanja i dosljedno rješavanje pitanja što uključuju interese koji su izvan njihovih kantonalnih granica, te provode, dopunjavaju i u slučaju potrebe razrađuju ili predlažu odluke u zakonodavnim tijelima. Kantoni imaju pravo stvarati politiku i u skladu s tim provoditi zakone u pogledu svakog od ovih ovlaštenja.

 

Član III. 4. e) i l)

 

            Kantonima pripadaju sva ovlaštenja koja nisu izričito dodijeljena federalnoj vlasti. Posebno su mjerodavni za sljedeće:

 

      ...

 e)   stvaranje politike u vezi sa regulisanjem i osiguravanjem javnih službi;

      ...        

  l)   finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili njenih agencija oporezivanjem, posudbom ili drugim sredstvima.

 

 

Amandman CX

 

            Iza člana III.4. dodaje se novi člana III.5., koji glasi:

 

            "Osim ako nije drugačije predviđeno ovim Ustavom, u ostvarivanju nadležnosti utvrđenih u članovima III.1., III.2. i III.4. ovog Ustava, Federacija i kantoni će postupati u skladu sa ovim Ustavom i u interesu Federacije kao cjeline, uzajamno će se podržavati u vršenju svojih dužnosti vodeći računa o principima lojalnosti i solidarnosti između svih nivoa vlasti, te će na trajnom osnovu međusobno sarađivati, koordinirati i dogovarati se i u dobroj vjeri će pregovarati."

 

Član IV.C.1.3.

 

            Ukoliko ovim ustavom nije drugačije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju kao i osnovni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđeni zakonima Federacije. Zakonodavno tijelo kantona može propisati dopunska pravila o organizaciji i upravljanju kantonalnim i opštinskim sudovima. U skladu sa tim pravilima, svaki sud može utvrditi svoju unutrašnju organizaciju i u vezi sa tim donijeti dopunska pravila.

 

Član IV.C.3.10.(2) d)

 

            (2)   Ustavni sud:

            d) na zahtjev premijera, ili kantona, utvrđuje da li neki predloženi ili usvojeni propis koje je donijelo neko tijelo kantonalne, gradske ili opštinske vlasti u skladu sa ovim ustavom.

 

 

B. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine

    ("Službene novine Federacije BiH", broj: 36/03)

 

Član 1.

Predmet ovoga Zakona

 

            Ovim se Zakonom uređuje opšti dio krivičnog zakonodavstva u Federaciji Bosne i Hercegovine i kaznena djela iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija).

 

Član 114.

Osnov oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

 

            (1) Niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom.

        (2) Korist iz stava 1. ovoga člana oduzet će se sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je krivično djelo počinjeno, pod uslovima propisanima ovim Zakonom.

            (3) Sud može oduzeti korist iz stava 1. ovoga člana i u odvojenom postupku, ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je korist pribavljena krivičnim djelom, a vlasnik ili uživalac nije u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito.

 

 

C. Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

     („Službene novine Federacije BiH“, broj: 42/10)

 

Član 34.

 

            Iza člana 114. dodaje se novi član 114a., koji glasi:

 

"Član 114a.

Prošireno oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

 

            Kada se krivični postupak vodi za krivična djela iz glava XXII, XXIX i XXXI ovoga zakona, sud može odlukom iz člana 114. stav (2) oduzeti i onu imovinsku korist za koju tužilac pruži dovoljno dokaza da se opravdano vjeruje da je takva imovinska korist pribavljena počinjenjem ovih krivičnih djela, a počinilac nije pružio dokaze da je korist zakonito pribavljena."

 

D.  Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

    („Službene novine Federacije BiH“, br.: 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)

 

Član 1.

Predmet ovoga Zakona

 

            Ovim se zakonom utvrđuju pravila krivičnog postupka po kojima su dužni postupati opštinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije), tužilac i drugi sudionici u krivičnom postupku predviđeni ovim Zakonom, kada postupaju u krivičnim stvarima.

 

Član 413.

Oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom

 

            (1) Imovinska korist pribavljena krivičnim djelom utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti.

         (2) Tužilac je tokom postupka dužan prikupljati dokaze i izviđati okolnosti koje su bitne za utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

          (3) Ako je oštećenik podnio imovinskopravni zahtjev u pogledu povrata predmeta pribavljenih krivičnim djelom odnosno u pogledu novčanog iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist će se utvrđivati samo u dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.

 

E.  Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom

      („Službene novine Federacije BiH“, broj: 71/14)

 

Član 1.

 

            (1) Ovim se zakonom uređuju: uslovi i postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u Federaciji Bosne i Hercegovine, upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom i utemeljenje mjerodavnog tijela za upravljanje oduzetom imovinom u Federaciji Bosne i Hercegovine.

            (2) U pogledu odredbe iz stava 1. ovoga člana postupak se odnosi na:

                        (a) postupak utvrđivanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom,

                        (b) postupak osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i

                        (c) postupak izvršenja odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

         (3) Odredbe drugih zakona kojima se uređuje utvrđivanje, osiguranje oduzimanja, izvršenje odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i upravljanje oduzetom imovinom primjenjuju se samo ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

 

F.  Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom – osporeni Zakon

    („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“, broj: 24/15) 

 

Član 1.

 

            (1) Ovim Zakonom uređuju se: uslovi i postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom u  Zapadnohercegovačkom kantonu (u daljem tekstu: Kanton), upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom i utemeljenje mjerodavnog tijela za upravljanje oduzetom imovinom u Kantonu.

            (2) U pogledu odredbi iz stava (1) ovog člana postupak se odnosi na:

            a) postupak utvrđivanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom,

            b) postupak osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i

            c) postupak izvršenja odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

            (3) Odredbe drugih zakona kojima se uređuje utvrđivanje, osiguranje oduzimanja, izvršenje odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i upravljanje oduzetom imovinom primjenjuju se samo ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

 

Član  2. stav (4)

 

           (4) Odredbe Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br.: 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) (u daljem tekstu: ZKP FBiH) i Krivičnog zakona Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br.: 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14 i 76/14) (u daljem tekstu: KZ FBiH), koje se odnose na podneseni imovinskopravni zahtjev koji isključuje oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama ovog zakona u toku postupanja mjerodavnih institucija po odredbama ovog zakona.

 

Član 42.

 

            Danom stupanja na snagu ovog zakona na području  Zapadnohercegovačkog kantona prestaje primjena svih pozitivnih propisa, svih nivoa vlasti koji regulišu oblast iz člana 1. ovog zakona.

 

G. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom

    („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“, broj: 7/24)

 

Član 1.

 

            U Zakonu o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom („Narodne novine  Zapadnohercegovačkog kantona“, broj: 24/15 i 1/16), u članu 2. stav (4) iza broja: „59/14“ dodaje se broj: „74/20“, a  iza broja „76/14 dodaju se brojevi: „46/16, 75/17 i 31/23“. 

 

6. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

 

Analizom navoda iz zahtjeva, odgovora na zahtjev, te relevantnog prava i činjenica bitnih za donošenje odluke u ovom ustavnosudskom predmetu, Ustavni sud Federacije utvrdio je sljedeće:

 

Podnosilac zahtjeva je u skladu sa članom IV.C.3.10.(2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, lice ovlašteno za podnošenje ovog zahtjeva za ocjenu ustavnosti.

 

Od donošenja Ustava Federacije Bosne i Hercegovine 30.3.1994. godine krivično zakonodavstvo u cjelini bilo je propisano na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Zakonom o potvrđivanju uredbi sa zakonskom snagom („Službeni list R BiH“, broj: 13/94) potvrđene su uredbe sa zakonskom snagom kojima su preuzeti Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Nadalje, Federacija Bosne i Hercegovine je postupajući u skladu sa svojom ustavnom nadležnošću, a u cilju reforme krivičnog zakonodavstva donijela set krivičnih zakona 1998. godine, a potom je provedena nova reforma krivičnog zakonodavstva 2003. godine, za vrijeme koje su doneseni novi zakoni iz ove oblasti.

 

Bosna i Hercegovina je 25.3.2006. godine donijela Odluku o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije. Ratificirajući tu konvenciju kao država se obavezala da će kao stranka primijeniti sva pravila konvencije na području države u skladu sa pravilima konvencije i ustavnopravnim poretkom pritome uvažavajući i ostale instrumente za sprječavanje i borbu protiv korupcije na međunarodnom nivou. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije definiše zamrzavanje ili zapljenu imovine, kao privremenu mjeru zabrane transfera, konverzije, raspolaganja ili kretanja imovine ili privremeno preuzimanje, čuvanje ili kontrolu imovine na osnovu naloga koji je izdao sud ili drugi nadležni organ, a oduzimanje imovine (konfiskacija) se definiše kao trajno oduzimanje imovine po nalogu suda ili drugog državnog organa. U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine ovi pojmovi su obuhvaćeni principom “da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom“. Ovaj princip je ugrađen u sva četiri krivična zakona u Bosni i Hercegovini, uključujući krivično zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine.

 

Naime, Krivični zakon kao materijalni propis uređuje oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, a Zakon o krivičnom postupku, kao procesni zakon, utvrđuje pravila postupka.

 

Stoga Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku predstavljaju sistemske zakone kojima se reguliše krivičnopravna oblast u Federaciji Bosne i Hercegovine.

 

Ustavni sud Federacije konstatuje da je u Bosni i Hercegovini ova oblast regulisana na nivou entiteta i Brčko Distrikta BiH.  Pored toga, u Federaciji Bosne i Hercegovine donesen je i  Zakon o suzbijanju korupcije i organizirovanog kriminala u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji takođe spada u set zakona kojima se na identičan način reguliše suzbijanje korupcije i organizovnog kriminala kao posebna krivičnopravna oblast u Federaciji Bosne i Hercegovine.

 

Dakle, postupajući u skladu sa međunarodnim obavezama koje je preuzela Bosna i Hercegovina kao država, odnosno entitet Federacija Bosne i Hercegovine, i u cilju ostvarivanja i provođenja antikorupcijske politike, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine je 2014. godine donio Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, kojim je u cijelosti regulisao ovu oblast. Radi se o federalnom Zakonu, koji se u odnosu na sistemske zakone (Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku) pojavljuje kao lex specialis, jer dodatno razrađuje postupak oduzimanja imovine koja je stečena krivičnim djelom, te uređuje djelovanje institucija, uvodi kvalificirajuće elemente koji se odnose na krivična djela, uslove i postupak oduzimanja i upravljanje trajno ili privremeno oduzetom imovinom, institucije upravljanja i uslove primjene.

 

Ustavni sud Federacije primjećuje da je članom 42. osporenog Zakona propisano da danom stupanja na snagu tog zakona prestaje primjena svih pozitivnih propisa, svih nivoa vlasti koji regulišu navedenu oblast.

 

Dakle, kantonalni zakonodavac je navedenim odredbama osporenog Zakona isključio iz primjene federalne propise koji uređuju pitanje oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Na ovaj način je jedna federalna jedinica stavila izvan snage propise federalnog nivoa vlasti, što predstavlja izravnu povredu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i principa na kojim taj ustav počiva, a to je princip vladavine prava koja se ogleda u ustavnosti, zakonitosti, hijerarhijskom poštivanju propisa i pravnoj sigurnosti u cjelini.

 

Imajući u vidu ovlaštenja federalne i kantonalne vlasti propisane Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, prema odredbi člana III.1.d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Federacija Bosne i Hercegovine je isključivo nadležna za suzbijanje terorizma, međukantonalnog kriminala, neovlaštene trgovine drogom i organizovanog kriminala.

 

Pored toga, članom IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine je propisano da ukoliko ovim ustavom nije drugačije utvrđeno, pravila postupka potrebna da bi se osigurala jednakost u postupanju kao i osnovni principi pravičnosti u postupcima pred sudovima i organizaciji svih sudova, bit će utvrđeni zakonima Federacije Bosne i Hercegovine. Zakonodavno tijelo kantona može propisati dopunska pravila o organizaciji i upravljanju kantonalnim i opštinskim sudovima. U skladu sa tim pravilima, svaki sud može utvrditi svoju unutrašnju organizaciju i u vezi sa tim donijeti dopunska pravila. Ovu ustavnu odredbu treba tumačiti na način da nadležna zakonodavna tijela kantona mogu donijeti samo propise iz oblasti upravljanja sudovima u cilju poboljšanja njihovog rada i efikasnosti, ali ne mogu donositi zakone iz krivičnopravne oblasti, a posebno ne mogu donositi zakone iz oblasti antikorupcije koji predstavljaju posebne propise u odnosu na sistemske kaznene zakone u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. U tom smislu Skupština je povrijedila odredbu člana IV.C.1.3. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, jer je donijela zakon koji nije ovlaštena donijeti, već isključivo ima nadležnost donošenja dopunskih pravila za upravljanje sudovima dotičnog kantona i opštinskim sudovima.

 

Iz prethodne primjene preuzetog krivičnog zakonodavstva na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i dosadašnje zakonodavne aktivnosti Federacije Bosne i Hercegovine u krivičnopravnoj oblasti, a posebno u oblasti ostvarivanja i provođenja antikorupcijskih aktivnosti evidentno je da krivičnopravna oblast spada u isključivu nadležnost Federacije Bosne i Hercegovine, te da kantoni kao federalne jedinice u toj oblasti nemaju nadležnost izuzev one koja je propisana Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

 

U odnosu na druge povrede koje spominje podnosilac zahtjeva, a kako je već utvrđeno da kantoni nemaju nadležnost za donošenje ovakvog zakona, Sud se nije upuštao u dalju ocjenu tih navoda.

 

Na osnovu svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

            Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je u sastavu: Aleksandra Martinović, predsjednica Suda, Mirjana Čučković, Mirko Milićević, prof.dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, dr.sc. Kata Senjak, Ajša Softić i mr.sc. Alen Taletović, sudije Suda.   

 

                                                                                                              

Predsjednica

Ustavnog suda Federacije

Bosne i Hercegovine

Aleksandra Martinović, s. r.